Pod utjecajem globalnog zatopljenja snijega u Hrvatskoj ima sve manje, a sezone skijanja i sanjkanja sve su kraće, zbog čega je neizvjesna budućnost hrvatskih skijališta, pokazuju analize Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ).
Za Platak, Bjelolasicu, Sljeme i druge zimske sportske centre, gdje građani rado provode slobodne dane na snijegu, DHMZ predviđa nesigurnu budućnost. Rezultati analize višedesetljetnih mjerenja snijega na hrvatskim planinama upućuju na jasan trend – snijega je sve manje, a skijaške sezone postaju sve kraće i neizvjesnije.
Podaci s meteoroloških postaja Puntijarka na Medvednici, Parg u Gorskom kotaru i Zavižan na Velebitu, analizirani u razdoblju od 1961. do 2025. godine, ukazuju na pad broja dana sa snježnim pokrivačem većim ili jednakim jednom centimetru.
Najizraženiji je pad na Puntijarci, gdje je u prosijeku 10 dana manje snijega svakih 10 godina. U Pargu i na Zavižanu trend skraćenja je nešto blaži – osam, odnosno sedam dana svakog desetljeća. Broj dana sa snijegom višim od pet centimetara na Puntijarci smanjuje se za čak 12 dana po desetljeću, a na Zavižanu za osam.
Usporedba s prosjekom iz razdoblja 1991. – 2020. pokazuje da su posljednja dva desetljeća obilježena uglavnom negativnim odstupanjima, a godine s pravom zimom postaju iznimka, kažu iz DHMZ-a.
Skijaške sezone nisu kraće samo zbog manjeg broja snježnih dana, već i zbog ranijeg topljenja snijega. Iako prvi snijeg u sezoni još uvijek dolazi vrlo varijabilno i bez jasnog trenda, posljednji dan sa snježnim pokrivačem sve je ranije u proljeće. Na Puntijarci i u Pargu snijeg u prosjeku nestaje tri dana ranije svakih deset godina, a na Zavižanu čak četiri dana ranije.
Svi scenariji ukazuju na daljnji porast temperature zraka
Klimatske projekcije ne ostavljaju mnogo prostora za optimizam jer svi scenariji ukazuju na daljnji porast temperature zraka i slabije uvjete za nastanak i zadržavanje snijega. Prema Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama Republike Hrvatske do 2040., s pogledom prema 2070. godini, očekuje se daljnje smanjenje snijega zimi, osobito u planinskim područjima – u Gorskom kotaru, na Dinari i u višim dijelovima Velebita.
To ne znači da će snijeg u potpunosti nestati, ali će skijanje i sanjkanje u Hrvatskoj sve više ovisiti o kratkim vremenskim “prozorima”, višim nadmorskim visinama i umjetnom zasnježivanju.
Za budućnost hrvatskog skijanja to znači potrebu prilagođavanja – kraće sezone, veće oslanjanje na više planinske zone i preispitivanje isplativosti ulaganja u infrastrukturu. Riječ je o izazovu ne samo za sportaše i turizam, već i za način na koji doživljavamo zimu kakvu smo nekad poznavali.
Slični su trendovi i u ostatku Europe. Klimatski modeli u okviru europskog programa Copernicus pokazuju da su Alpe među najugroženijim skijaškim područjima u Europi, uz izražen pad srednje količine snijega tijekom zime. Smanjenje se očekuje i uz norvešku obalu, dok su projekcije za unutrašnjost Skandinavije zasad neujednačene i manje sigurne.
Posebno alarmantni su rezultati novijih studija o Alpama. U sjevernim Alpama, na visinama od oko 1800 metara, razdoblje s dovoljno snijega za skijanje moglo bi se skratiti za mjesec dana pri globalnom zatopljenju od 2,7 °C, odnosno za čak dva mjeseca pri zatopljenju od 4 °C. Bez umjetnog snijega, gotovo sva skijališta u tom slučaju ulaze u kategoriju vrlo visokog rizika, upozorava DHMZ.