Ako je netko mislio da se u studenom ništa posebno ne događa – grdno se prevario. Članovi Planinarskog društva “Kalnik” Križevci posjetili su vrh Peč, Belopeška jezera i Jasnu. Pohod je pokazao koliko i kasna jesen može biti čarobna, živopisna i ispunjena dobrom energijom.
Izlet je 30. studenog započeo u 5:00 sati, dok su i pijetli još drijemali. Unatoč ranoj uri, raspoloženje je bilo iznimno. Iz autobusa su se brzo počele širiti mirisne pare vrućeg čaja – i onog malo „jačeg“, tatarskog – koje su put prema Ratečama pretvorile u ugodnu, toplu priču.
Uspon prema vrhu Peč bio je ugodan, prožet smijehom i razgovorom. Troje najmlađih planinara posebno je plijenilo pažnju, dok su odrasli provjeravali puls i slojeve odjeće, mališani su bezbrižno trčkarali uzbrdo kao da traže skriveno blago ispod snijega.
Na samom vrhu dočekao ih je prekrasan panoramski pogled na Julijske Alpe, Karavanke, Kanalsku dolinu i „pola Europe“. Kažu da se s Peči vidi i Venecija, ali većina je ipak bila fokusirana na fotografiranje i dobrohotne rasprave o tome tko je prvi osvojio vrh.
Nakon silaska, grupa se uputila prema Belopeškim jezerima – krajoliku koji izgleda kao da se netko poigrao filterima, ali potpuno prirodno. Tirkizna voda, zrcalni odrazi i tišina guste šume ostavili su snažan dojam na sve sudionike.
Laganu šetnju oko jezera pratila je vesela potraga troje malih planinara za svakojakim „blagom“ – rupicama, kamenčićima i zanimljivim detaljima prirode. Naravno, čaj je ovdje ponovno odigrao glavnu ulogu, a oni s tatarskim čajem imali su posebno širok osmijeh.
Za kraj dana, Jezero Jasna dočekalo je izletnike u svom romantičnom večernjem izdanju. Svjetla šetnice stvarala su tirkizne odsjaje, a zlatorog, kao zaštitni simbol, bio je idealan domaćin za posljednje fotografije i opuštanje.
Ukupno oko pet sati laganog hoda, mnoštvo smijeha, odlična ekipa i vodič Branko Vrbanec koji je vješto držao sve na okupu – čak i mališane koji su, objektivno, vodili pola izleta – učinili su ovaj pohod nezaboravnim iskustvom.
