JEDNA OD PRVIH OSLOBOĐENIH VOJARNI U HRVATSKOJ U 32. VARAŽDINSKOM KORPUSU, KRIŽEVAČKA VOJARNA, I NAJVEĆE SKLADIŠTE NAORUŽANJA I STRELJIVA U RUJANSKOM RATU U “BITCI ZA VOJARNE”
Dana 17. rujna 1991. u 8 sati komandant kasarne potpukovnik Jovo Radosavljević nazvao je Krizni štab Križevci te uputio prijetnju da će grad biti raketiran iz zrakoplova zbog zauzimanja (oslobođenja) skladišta i ujedno uputio poziv za novi sastanak. Oko 9 sati sastali su se ispred tadašnjeg Doma JNA, današnje knjižnice “Franjo Marković”, u ime Kriznog štaba Božidar Štubelj te kasarne Jovo Radosavljević i Nikola Mirić. Dogovoreno je vrijeme i uvjeti predaje.
U vremenu od 13.10 do 14.15 sati izvršena je predaja kasarne. Oficiri iz kasarne upućeni su u istražni zatvor u Bjelovaru, a ročni vojnici su smješteni u prostor križevačke Gimnazije i sljedećeg dana upućeni svojim kućama širom SFR Jugoslavije. Status ratnih zarobljenika izričito su zatražili: major Dragan Trbojević, poručnik Darko Tomić, zastavnik Milivoj Kostadinović, zastavnik Vidojko Ninić, vodnik Jovo Šukić, kapetan 1. klase Nikola Mirić i kapetan 1. klase Jeremija Pećinar.
Kao i druge gradove i krajeve Lijepe naše, Grad Križevce i njegovu okolicu nije zaobišlo predratno i ratno stanje koje je kulminiralo u Domovinskom ratu. Iako križevačko područje nije bilo izravno zahvaćeno srpskom agresijom, ipak je, zbog određenih okolnosti, prije svega nazočnosti JNA u samom središtu grada, te velikog skladišta oružja na rubu grada, bilo prisiljeno uključiti se i u obranu samoga grada. Tadašnja vojnopolitička situacija na području Republike Hrvatske, sa svim svojim posebitostima, odražavala se i na prostoru križevačkog kraja, osobito zbog nazočnosti ondašnje JNA.
Križevački branitelji sudjelovali su u jednoj od prvih oslobodilačkih akcija i pobjeda u Domovinskom ratu u operaciji koja se zove „Bitka za vojarne“ gdje je u tih nekoliko rujanskih dana širom Hrvatske zarobljena glavnina cjelokupnog naoružanja koje će Hrvatska vojska koristiti u daljnjem tjeku Domovinskom ratu, tek je manja količina kupljena u odnosu na tu zarobljenu količinu oružja cjelokupnog Varaždinskog i djela Riječkog i djela Zagrebačkog korpusa.
Kasarna Križevci po imenu “Kalnik” bila je garnizonska kasarna koja je udomljavala 411. mješovitu protuoklopnu artiljerijsku brigadu pod zapovjedništvom Jove Radosavljevića. Vojni objekti JNA u Križevcima bili su: garnizonska vojarna (kasarna) „Kalnik“, Dom JNA Križevci, skladište oružja i strjeljiva u šumi “Široko Brezje”, garnizonska vojna ekonomija “Čret i “Kalvarija” – izvještajno zapovjedno (komandno) mjesto.
Iz Kriznog štaba za zapadnoslavonsku regiju u kolovozu je nastalo Zapovjedništvo Zbora narodne garde za zapadnu Slavoniju pod čije su zapovijedanje došle i snage Zbora narodne garde s područja Koprivnice i Križevaca. Zapovjedno-borbene ovlasti imali su i krizni štabovi koji su osnivani na svim razinama upravne strukture, od općine do Republike sve do početka rujna 1991. godine i do donošenja Zakona o obrani kada se sve oružane snage organiziraju u jedinstvenu Hrvatsku vojsku i kad se uspostavlja Glavni stožer, s načelnikom generalom Antonom Tusom. Tada počinje i sustavnija mobilizacija pričuvnih vojnika i organizacija i ustrojavanje postrojbi, zapovjedništava i planska uporaba oružanih snaga. Zapovjedništvo Zbora narodne garde za zapadnu Slavoniju preimenovano je u Zapovjedništvo Operativne zone Bjelovar sa sjedištem u Bjelovaru i sa zapovjednikom brigadirom Miroslavom Jerzečićem. Područje nadležnosti Operativne zone bila su područja općina Bjelovar, Čakovec, Čazma, Daruvar, Đurđevac, Garešnica, Grubišno Polje, Ivanec, Koprivnica, Križevci, Lipik, Ludbreg, Novi Marof, Pakrac, Varaždin i Virovitica.
Ministarstvo obrane je donijelo Organizacijsko-formacijska Zapovjedi o ustroju 117. brigade 29.7.1991., a Zapovjedništvo ZNG-a svoju zapovijed 7.8.1991. U kolovozu Predsjednik dr. Franjo Tuđman primio je zapovjednike prvih formiranih brigada ZNG. Nadležnost zapovijedanja postrojbama isključivo je bila zapovjedništva ZNG-a i Zbornih područja već početkom rujna 1991. godine, a tako i s vojnom imovinom. Zapovjedništvo ZNG-a je već krajem rujna 1991 postalo Glavni stožer oružanih snaga, a ZNG se u studenom 1991 godine razvio u Hrvatsku vojsku.
Konkretno formalna postrojba ZNG-a u Križevcima bila je 3. pješačka bojna iz sastava 117. „R“ brigade Koprivničko-križevačke vojne pošte (VP) 2139. (brojčana oznaka i knjiga ustroja ZNG ostala je ista, ali je kasnije promijenjen naziv Hrvatska vojska) Iako je sastav bojne bio isključivo od dragovoljaca, Sekretarijat narodne obrane Križevci započinje organizacijsko-mobilizacijske poslove ljudstva i materijalnih izvora po nalogu Ministarstva obrane koji nosi nadnevak 08. rujan 1991.
Kupovina, nabava oružja i streljiva za ovu dragovoljačku postrojbu izniklu iz nenaoružanih, zatim naoružanih Odreda narodne zaštite u formalnu postrojbu Zbora narodne garde RH, kao i odora, oznaka jedno je posebno poglavlje.
Dana 13. rujna 1991. zapovjednik 3. bojne 117. “R” Brigade Koprivničko-križevačke (tada još ZNG-a) Zvonko Beljo putem Sekretarijata narodne obrane Križevci prima Zapovijed Ministra obrane RH Luke Bebića u kojoj je navedeno (teleprinterom):
1. odmah pristupite isključenju svih komunalnih usluga jugoslavenskoj armiji (voda, struja, ptt usluge), te sprijecite snabdijevanje energentima, hranom i drugim potrebama vojarni.
2. odmah pristupite aktivnom i pasivnom zaprecavanju vojarni, skladišta, putnih pravaca koje neprijatelj koristi, objekata na njima i drugog. (olovkom velikim slovima dopisano HUMKA/BLOKIRATI/)
3. općinski krizni štabovi obvezatni su da u suradnji s nadležnim tijelima i poduzećima razrade dinamiku provođenja mjera pod točkom 1. ove zapovijedi i osiguraju izvršenje iste.
4. zapovjedništva jedinica zng obvezatna su da odmah razrade dinamiku i otpočnu s provođenjem mjera pod točkom 2. ove zapovijedi u suradnji s organima i jedinicama MUP-a, državnim tijelima i poduzećima.
5. ovlašćuju se zapovjednici brigada i samostalnih bataljona zng-a da poduzmu i druge radnje u određenom trenutku s ciljem pasivizacije neprijatelja.
6. zapovjednici jedinica zng-a obvezatni su svakodnevno podnositi izvješča zapovjedništvu zng-a Republike Hrvatske.
ministar Luka Bebić
dostaviti
-zapovjedništvima brigada i samostalnih bataljona zng na temelju naredbe vrhovnog zapovjednika oružanih snaga i predsjednika Republike Hrvatske o poduzimanju mjera pripravnosti
Zvonko Beljo je pozvao Tomislava Jurića koji je istu zapovijed također dobio i dogovorio da se sa svojim pripadnicima ZNG-a priključi oslobađanju križevačke vojarne. Iz Stare Kapele došao je sa svojim vodom ZNG-a od 35 pripadnika. Iako kao ni 3. pješačka bojna ZNG-a 117. „R“ brigade Koprivničko-križevačke, nisu imali borbenih iskustava, svojim nazivom „odjeljenje posebnih namjena“, svojim izgledom, a osobito svojim odlučnošću snažno su ostavili dojam na križevačke branitelje.
Zbog zakonskih i političkih razloga Zbor narodne garde formalno je ustrojen u okviru Ministarstva unutarnjih poslova budući da je Hrvatska tada formalnopravno još bila u sastavu SFRJ ali je u stvarnosti jedinicama Zbora narodne garde zapovijedalo Ministarstvo obrane. Zbor narodne garde se ustrojio kao odgovor na razoružavanje Teritorijalne obrane u Hrvatskoj kao i zbog nemogućnosti nove Hrvatske države da osigura teritorijalni integritet i funkcioniranje pravne države na svom cjelokupnom državnom području.
Što se tiče samog planiranja akcije oslobađanja vojarne u operaciji “Bitka za vojarne” ono se dogodilo u krugu najodgovornijih i formalnih zapovjednika svojih postrojbi i policije. Planiranje se dogodilo uoči oslobađanja od samih nosioca akcije i zapovjednika u uredu zapovjednika ZNG-a i ni na kakvom drugom mjestu i ni od kojih drugih ljudi. Odluka je donesena 15. rujna 1991. u kasnim popodnevnim satima da se istoga dana u 22:00 sata krene u oslobađanje skladišta u „Širokom Brezju“.
Na sastanku u prostorijama zapovjednika ZNG Križevci (u prostoru tada TO Križevci), a nazočili su Zvonko Beljo – zapovjednik ZNG-a Križevci, Tomislav Jurić – zapovjednik voda ZNG-a Vrbovec, Božo Drmić – zapovjednik izviđačko-diverzantskog voda 2. „A“ brigade ZNG-a iz Siska, Božidar Štubelj – zapovjednik Policijske postaje Križevci sa svojim pomoćnikom Filipom Lacićem.
Snage koje su sudjelovale u oslobađanju činile su sljedeće formacije:
-3. pješačka bojna ZNG-a 117. „R“ brigade Koprivničko-križevačke (116 pripadnika), Pripadnici postrojbe bili su ustrojeni 8. rujna 1991. godine. Zapovjednik Zvonko Beljo,
-MUP policija iz 3. policijske postaje Križevci (109 pripadnika) Policija se sastojala od djelatnog i pričuvnog sastava. Zapovjednik, načelnik Božidar Štubelj,
-Samostalni vod ZNG-a Nova Kapela (35 pripadnika), Samostalnim vodom ZGA- iz Nove Kapele (selo u vrbovečkoj općini) zapovijedao je Tomislav Jurić,
Izvidničko diverzantski vod 2.Gbr iz Siska, (13 pripadnika), Zapovjednik Božo Drmić,
-pripadnici odreda TO odnosno Narodne zaštite iz Križevaca (158 pripadnika). Zapovjednik Vlado Kolić.
Sveukupno 433 pripadnika.
Dana 14. rujna 1991. do 8 sati djelatnici i dio opreme Doma zdravlja Križevci (u neposrednoj blizini kasarne) preseljen je u prostor podruma Robne kuće u Križevcima. U 8 sati isključena je struja, telefon i uskraćene ostale komunalne usluge kasarni, te započela blokada kasarne “Kalnik” u Križevcima (prema zapovijedi) koju provode pripadnici Zbora narodne garde. Na Radio postaji Križevci pročitan je u 9 sati poziv pripadnicima kasarne da se predaju. U dopodnevnim satima pripadnice Organizacije žena Križevci predvođene Nenom Husinec, obilazile su obitelji oficira JNA (bili su već tjedan dana neprekidno u kasarni) s ciljem uvjeravanja u besmislenost razaranja grada od strane njihovih muževa i očeva. U popodnevnim satima dozvoljen je prolaz (kroz blokadu) ženama oficira da dođu do Doma JNA te do glavnog ulaza u kasarnu gdje su se javile svojim muževima. Oko 16 sati uspostavljena je induktorska veza između komandanta kasarne potpukovnika Jove Radosavljevića i predsjednice Kriznog štaba Ivane Sučec Trakoštanec (smješten u podrumskim prostorijama Sekretarijata za Narodnu obranu Križevci).
Istovremeno preko razglasa (snage 1000 W) koji je bio lociran u hotelu “Kalnik” (na katu) puštan je do 18 sati redoviti program Radio postaje Križevci. Razglas su postavili operateri veze policije i Centra za motrenje i obavješćivanje. Program je pušten s ciljem točnog informiranja jer su po naređenju višeg zapovjedništva JNA vojnici i oficiri u kasarni morali duže vrijeme pratiti isključivo satelitski program RTV Beograd. Navedeni operateri pratili su i nadzirali radio razgovore kasarne sa skladištem „Široko Brezje“ i Vojnom ekonomijom „Čret“. U 22 sata započeli su pregovori. Prvi sastanak između komandanta kasarne Jove Radosavljevića i članova Kriznog štaba. Na sastanku je dogovoreno da pripadnici jugoslavenske vojske iz kasarne te pripadnici naših snaga neće otvarati vatru jedni na druge. Do oslobođenja kasarne vodit će se pregovori na nekoliko sastanaka o uvjetima predaje. Istovremeno postrojbe ZNG i policije provode dinamiku aktivnosti prema zapovijedi dobivene od Ministra obrane.
Toga dana, 14. rujna 1991. godine, ministar obrane Republike Hrvatske, Luka Bebić, donio je zapovijed da se časnici (oficiri), mladi časnici i građanske osobe prebace u prihvatne centre za one koji žele pristupiti u postrojbe ZNG-a. Saznavši za tu zapovijed, kasarnu je do kraja dana napustio manji broj osoba. Ključna motivacija za izlazak značajnijeg broja vojnih osoba iz kasarna ipak je bila odlučna zapovjed Ministarstva obrane o oslobađanju vojarni od 13.rujna 1991.
Dana 15. rujna 1991. iz Siska u jutarnjim satima pristižu pripadnici IDV-a (izviđačko diverzantski vod) 2.Gbr pod zapovjedništvom Bože Drmića. Smješteni u Policijskoj postaji Križevci.
Nakon donesene odluke zapovjednika postrojbi i policije u 22 sata 15. rujna započela je akcija oslobađanja skladišta “Široko Brezje”. U samoj akciji je sudjelovalo 15 pripadnika ZNG iz Nove Kapele pod zapovjedništvom Tomislava Jurića, 13. pripadnika IDV iz Siska pod zapovjedništvom Bože Drmića, pripadnici ZNG Križevci pod zapovjedništvom Zvonka Belje i pripadnici MUP-a pod zapovjedništvom Bože Štubelja. Tijekom akcije i obostrane vatre ranjen je Božo Drmić, zapovjednik izviđačko-diverzantskog voda 2. „A“ brigade ZNG-a iz Siska i akcija je prema utvrđenoj proceduri prekinuta.
Tijekom 16. rujna 1991. izvršen je preustroj snaga za ulazak u skladište tijekom noći i novi plan. Dana 16. rujna 1991. oko 1.30 sati komandant kasarne kontaktirao s članovima Kriznog štaba vezano uz događanja u skladištu šumi „Široko Brezje“. Dogovoreno je da se ni s jedne strane ne poduzimaju nikakve radnje dok se ne rasvijetle okolnosti događanja.
Iz Kriznog štaba u 8 sati putem telefona upućen poziv komandantu kasarne da preda kasarnu. U 9 sati putem telefona komandant kasarne zatražio prolaz sanitetskog vozila iz kasarne u skladište Široko Brezje. Prolaz je odobren i vozilo je otišlo u skladište. Oko 13.10 sati vozač iz sanitetskog vozila predaje se hrvatskoj strani. U večernjim satima 16. rujna 1991., skladište su napustili pripadnici JNA (21 vojnik i zapovjednik). U 21.15 sati dogodio se oružani sukob na punktu kod Šumarije između pripadnika ZNG -a i komandira straže i vojnika koji su napustili skladište „Široko Brezje“ te se pokušali probiti u kasarnu.
Tom prilikom poginuli su pripadnici ZNG-a Mario Jembrek i Miljenko Klobučar, a teško je ranjen Željko Jericha. Vojnici su se razdvojili. Petero ih je zarobljeno, a 16 vojnika s kapetanom 1. klase Nenadom Mičunovićem probilo se u kasarnu. Na zahtjev komandanta kasarne od 00:00 do 1.30 sati u maloj sali hotela “Kalnik” održan sastanak na kojem su nazočili: u ime Kriznog štaba Stjepan Palijan, Božo Štubelj, Željko Perharić, a kasarne potpukovnik Jovo Radosavljević, major Dragan Trbojević i kapetan Siniša Božilović. Na sastanku je Jovo Radosavljević ponudio predaju skladišta u Širokom Brezju te ekonomiju “Čret” za sljedeći dan. Predstavnici Kriznog štaba su to odbili, te je dogovoreno da oslobađanje skladišta počne odmah, a oslobađanje ekonomije „Čret“ 17. rujna u 7:00 sati.
Oko 01.30 17. rujna 1991. izvršeno je razminiranje skladišta i ostatka prometnice (pravcem sjever-jug) te se započelo s utovarom izvlačenjem i prebacivanjem naoružanja, streljiva i opreme u mjesne zajednice (mjesne odbore) vatrogasne domove u tadašnjoj općini Križevci, odnosno Svetom Petru Orehovcu, Miholcu, Kamešnici i Fodrovcu. Sve je završeno do podnevnih sati. U 11 sati 17. rujna, za odmazdu je zbog oslobođenog skladišta “Široko Brezje”, Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo s 2 zrakoplova napalo je područje skladišta. Zrakoplovi su ispalili dvije rakete koje su pogodile prostor oko skladišta, te paljbom iz strojnica po prostoru uz prometnicu Majurec – Križevci. Zrakoplovi su poletjeli sa zračne luke u Banja Luci.
Pripadnici JNA u Garnizonu “Kalnik” Križevci, skladištu naoružanja, streljiva i opreme “Široko Brezje”, a manje u garnizonskoj ekonomiji “Čret” i Domu JNA Križevci bili su naoružani bogatim arsenalom oružja i streljiva. Koje su to bile količine u križevačkoj kasarni, koje su zarobljene prema komisiji imenovanoj za utvrđivanje i popis zarobljene vojne tehnike i naoružanja i opreme su sljedeće: 24 topa T-12 od 100 mm, 18 haubica D-30 od 122 mm, devet komada topova B-l od 76 mm i šest minobacača kalibra 122 mm. Također i 12 protuoklopnih lansirnih oružja sustava POLO 9P-122 i šest ZIS topova kalibra 76 mm. Zaplijenjeni topovi T-12 i POLO protuoklopni sustavi bili su formacijsko oružje križevačkog 411. mpoap. JNA. Ukupno je 17. rujna 1991. godine u Križevcima popisom utvrđeno da je od topničkog streljiva u naše ruke palo 2880 projektila od 100 mm, 1440 projektila od 122 mm, 900 projektila 76 mm i 720 mina za minobacače 120 mm. projektila od 90 mm bilo je 1620, protuoklopnih raketa 9M14M 504, a raketa 9M14 M-Pl ukupno 252. UZ 36 raketa za laki raketni lanser LNL 128 mm i oko 1200 ZIS projektila kalibra 76 mm, broj topničkog streljiva pronađen u vojnim skladištima kretao se oko 15.000. Uz sve navedeno, iz skladišta „Široko Brezje“ izvezeno je oko 30.000 protuoklopnih mina.
Od ostalih sredstava, zarobljeno je oko 1100 automatskih pušaka ratnog sastava puka, oko 40 transportnih vozila TAM 150, desetak transportnih vozila TAM 110 i više cisterni, terenskih, sanitetskih i vozila garnizonske radionice. Sama količina oružja, streljiva i ostalih materijalnih sredstava bila je velika, osobito u trenutku kada ga hrvatske snage širom Lijepe naše nisu imale, a imale su kroničnu potrebu za njime.
Pomoć u oružju, streljivu i ostalim materijalnim sredstvima slana je u mnoge gradove i postrojbe: Daruvar, Sisak (6 topova T-12, 6 haubica 122 mm, po 3 b/k sa vozilima), Vukovar (9 samohotki M 36 od 90 mm), Virovitica (3 haubice 122 mm, 3 topa T-12), Bjelovar (3 topa T-12, pješačko naoružanje ‘veći broj’ s streljivom), Šibenik (1 top B-l 76 mm), Grubišno Polje ( 5 topova T-12, 3 BOV-a s maljutkama, pješačko naoružanje i streljivo), Dubrovnik (pješačko naoružanje i streljivo), Vrbovec, Čazma, Novi Marof. Novi Marof je vratio 120 cijevi nakon preuzimanja Varaždin brega.
U “Širokom Brezju” bilo je i oko 3000 cijevi pješačkog naoružanja od 5. Partizanske brigade. Zelina (vraćeno oružje TO), Podravska Slatina, Zagrebačka Dubrava, Novska, Velika Pisanica (pješačko naoružanje i streljivo), Pag (protupješačke mine). Te noći odvezeno je iz Križevaca oko 150 kamiona i šlepera vojne opreme, oružja, oruđa i streljiva. Zarobljavanjem velike količine naoružanja i opreme stvorene su pretpostavke za ustrojavanje i drugih postrojbi ZNG-a.
Aktom Kriznog stožera 5/91 od 18.9.1991. svi objekti i sredstva vojarne stavljeni su na raspolaganje “R” sastavu ZNG-a odnosno postrojbi 3. pješačkoj bojni iz sastava 117 “R” brigade Koprivničko-križevačke smještenoj u Križevcima, što je bio dokument lokalnog karaktera, jer je prema Zakonu o obrani RH od 26. lipnja 1991. godine sva imovina bivše JNA postala vlasništvo Ministarstva obrane.
Kako svaka pobjeda u ratu ima nažalost i žrtve, tako je i ova pobjeda 16. rujna 1991. godine odnijela dvojicu križevačkih branitelja na oltar domovine, Miljenka Klobučara i Marija Jembreka.
