Profesor geografije u Osnovnoj školi Dubrava, Vrbovčanin Mladen Bošnjak (rođen 1960. u Širokom Brijegu), tiskao je svoju prvu zbirku pjesama pod naslovom “Uz kavu”. Knjiga sadrži 48 pjesama i objavljena je u izdanju škole u kojoj autor predaje.
„Moje pjesme imaju realističko-filozofsko poimanje života. Tako gledam stvari oko sebe“, kaže Bošnjak o svom stvaralaštvu. Njegova poezija progovara o usamljenosti, ljudskoj patnji, identitetu i traganju za smislom. Nije pasivan promatrač, već buntovnik i romantičar, nerijetko patetičan, ali uvijek iskreno emotivan. U njegovim stihovima kombiniraju se filozofska dubina i slikovita metafora, a pjesnička riječ djeluje kao osvježenje – iskrena poput suze u oku i nedvosmislena.
Bošnjak piše još od srednjoškolskih dana, a do sada je sakupio oko 200 pjesama. Najavljuje i novu zbirku, koja bi trebala biti tiskana do kraja godine.
Iz prve zbirke donosimo pjesmu „Duša“, koja zorno oslikava autorov poetički izraz:
Duša
Svoju dušu tražim,
veselu i čilu,
u vatru je bacao,
ljubio u miru.
Plamenom je grijao,
mrakom plašio,
na prag sreće doveo
i tugom je oblio.
Bez imena bića
rovare i prijete,
drže me za ruke,
hoće moje dijete.
Mene duša vuče
„iz grotla me vadi,
ne predaj me tami!“
u suzama moli.
Moje srce malo
tiho je kucalo,
pitalo me nježno
zašto bih dušu
svoju vragu dao.
Razvučen i zbunjen,
zablude me vode,
pod zvijezdom klečim,
tražim trag slobode.
