Dvadesetak kilometara udaljenom od Križevaca, u Potoku Kalničkom posjetili smo vrijednu prigorsku obitelj Picig. Devetero je ukućana. Nositelj gospodarstva je Mario s kojim smo razgovarali, a veselje u ugodno obiteljsko okruženje unose supruga Marina, mama Božica, baka Dragica, djeca Lorena, Luka i Lucija, unuk Loreno i buduću snaha Patricia.
– Imamo 50 krava i 35 ženske teladi i junica holstein pasmine. Krave proizvode oko 7.500 kilograma mlijeka sa 4,0 % mliječne masti i do 3,4 % proteina. Osim krava, imamo 120 junadi u tovu, 75 krmača i nešto produženog tova za pršute – rekao je uvodno Mario Picig i napomenuo kako ukupno obrađuju oko 100 hektara zemlje.
– Sijemo kukuruz, lucernu, ječam i pšenicu – kazao je i prisjetio se trenutaka kada su se krenuli baviti uzgojem krava.
– Uzgojem goveda smo krenuli 1995. godine kada smo kupili desetak junica. U to vrijeme je holstein pasmina bila popularna, davale su puno mlijeka i odlučili smo se za tu pasminu. Kasnije smo kupili još krava u Velikim Zdencima i onda smo krenuli u ozbiljniju proizvodnju. Cilj nam nije znatno povećavati proizvodnju mlijeka jer nam je važnije da su nam krave dugovječne. Imamo dosta krava koje su nam stare 10-12 godina.
Puno je posla za našu obitelj, supruga i ja smo na moru zadnji puta bili 2001. godine. Nakon 24 godine supruga je ovog ljeta s našim bližnjima otišla na more. Trebao sam i ja otići na 2-3 dana, ali stigla je telad i posao me opet spriječio. Krave su stalno puštene i tijekom ljeta i zime vani su na pašnjaku, tako da nemaju nekih zdravstvenih problema. Supruga Marina je zadužena za genetiku, dugo smo koristili nizozemsku genetiku, a danas na tržištu ima puno jeftinog sjemena. Trebalo bi u ponudi biti više kvlitetnijeg sjemena.
Mlijeko nam je danas plaćeno 47 eurocenti i od toga se ne može živjeti, ali pokrivamo se preko svinja i tovom bikova. Uvijek je jedan posao dobar, a dva su loša i uvijek je tako. Najveća cijena je bila 54 eurocenta, a u ovom poslu da bi nešto mogli zaraditi cijena bi trebala biti između 60-65 eurocenti. Mi smo na kraju radeći više poslova pronašli svoju računicu. Mlijeko predajemo u Vindiju desetak godina, a predamo oko 20 000 kilograma mlijeka mjesečno – istaknuo je Mario Picig i napomenuo kako je isplativo toviti telad, ali da je problem s nedostatkom teladi na tržištu.
-Mušku holstein telad prodamo s dva tjedna starosti i imamo stalnog kupca. U mužnji glavnu ulogu vode supruga i mama, a zamjena su sin i buduća snaha. Mužnja nam zna trajati čak dva i pol sata, a prosječno nam treba sat i pol za mužnju. Moram spomenuti da su nam u zadnje četiri godine uginule samo dvije krave, a i reprodukcija nam je iznimno dobra. Imamo nekoliko krava koje daju 8 000 do 10 000 kilograma mlijeka, ali cilj nam je i dalje imati veći broj laktacija s nešto slabijom proizvodnjom. To nam se jako dobro pokazalo.
Planiramo izgraditi novu staju, ali još nismo odlučili hoće li novi objekt biti za krave i robota ili će objekt služiti za tov.
I ove godine smo sudjelovali na državnoj izložbi u Gudovcu. Za izložbe treba i vremena, a uz ovakav obim posla nije se lako tome posvetiti – istaknuo je Mario Picig i rekao kako njegovu obitelj krasi upornost.
-Na izložbi u Gudovcu sudjelujemo 25 godina, osvajali smo i nagrade za junice i krave, a sad s unukom sudjelujemo na Bambino kupu. Dok god ćemo moći sudjelovat ćemo na državnoj stočarskoj izložbi u Gudovcu – poručio je i osvrnuo se na problematiku s državnim natječajima. -Cijeli poljoprivredni sektor bi morao brže djelovati, od raspisivanja natječaja do donošenja odluka, jer neki procesi traju godinama. To su stvari koje nisu motivirajuće za mlade, a Hrvatska se mora okrenuti proizvodnji hrane, jer nismo samodostatni u mlijeku, a niti u mesu.
Kćeri imaju svoje poslove i pomažu na farmi koliko stignu, a vjerujem da će sin nastaviti nastaviti obiteljski posao. Na kraju poručujem uzgajivačima holsteina neka budu ustrajni s puno volje i živaca – zaključio je Picig.
