U selu Zrinšćini na području grada Svetog Ivana Zeline obitelj Zdenke i Đure Posilovića je poznata kao obitelj ugljenara. To je područje gdje se dotiču tri županije: Zagrebačka, Varaždinska i Koprivničko-križevačka.
Đuro Posilović (72) kaže: – Svi su se moji bavili ugljenom. Doselili su se početkom prošlog stoljeća iz Zagorja, iz mjesta Đurmanec kod Krapine, tamo je zaseok Posilovići. Trebalo je krčiti šume. Zato ovaj kraj i nazivaju Krčine.
Đurin otac Ivan i djed Josip bili su ugljenari, pa i sinovi Josip, Željko i Ivan. Pored Đurine obitelji i obitelj njegova pokojnog brata Stjepana, bavi se ugljenarstvom. U Zrinšćini je više ugljenara: Hrebak, Jelinić, Škurton, Bešen…
Đuro priča: – Danas mi imamo tri zidane ugljenice, dok su se nekada ugljenice gradile od blata.
Jedna ugljenica gori, druga se hladi, a treću oni pripremaju zapaliti.
Ivan podsjeća: – U ugljenicu se složi 13 metara drva, a nakon tjedan dana još 12 metara. Ugljenica gori 7 do 8 dana, a toliko se i hladi.
S Đurom u ovom poslu je Ivan (39), dok su Željko (47) i Josip ( 5o) u drugim poslovima. I supruga Zdenka zna priskočiti kad treba.
– Zdenka više skrbi o kući i oko kuće. Voli cvijeće, a naše je da ovo crno zlato proizvodimo i plasiramo na tržište. Najbolji je ugljen od bukve i graba – ističe Đuro.
Danas se ugljen koristi za roštilj, a oni ga prodaju i na obali Jadranskog mora. Ivan je upravo odvezao ugljen na tržište Zadra i Novalje.
Nekada su ugalj koristili kovači. Danas je kovača sve manje, ali potreba je velika za kvalitetnim ugljenom kakav je ugljen u Zrinšćini, posebno kod Posilovića.
