Igor Mudrić, nogometaš iz Gradeca koji je nogometnu karijeru proveo na vrbovečkom, gradečkom, križevačkom, dugoselskom, rakovečkom nogometnom igralištu i na travnjaku u Tučeniku, odlučio je u svojoj 35. godini, nakon 29. godina igranja oprostiti se od aktivnog igranja najvažnije sporedne stvari na svijetu. Popričali smo s Igorom, ocem male Katje, sjajnim sportašem koji je prije svega sjajan čovjek, rekli bi duša od čovjeka. Pročitajte što nam je rekao.
“Nogometom sam se počeo baviti 1988. godine sa svojih 6. godina. U Vrbovcu sam trenirao do 1996., zatim sam kratko bio u Gradecu. Vrbovec je ušao u drugu ligu 1999. godine i sa 17. godina sam igrao u prvom sastavu. Ti trenuci su mi posebno ostali u sjećanju i srcu, jer je bilo i otvorenje stadiona, igrali smo pred punim stadionom protiv Čazmatransa, završilo je 1:1”, rekao je uvodno Igor Mudrić prisjećajući se svoje duge nogometne karijere.
Napomenuo je kako je do 2002. godine igrao u drugoj ligi, zatim godinu dana u trećoj ligi, a nakon toga je polusezonu igrao u Križevcima. “Trener je tada u Križevcima bio Željko Kundrak, a od istaknutijih pojedinaca bio je Fulir. Nakon Križevaca karijeru sam nastavio u Dugom Selu, zatim u Tučeniku i nakon smrti oca sam se vratio u Gradec. Otac mi je odigrao preko 1150 utakmica za Gradec, a nakon njegove smrti igralište u Gradecu je nazvano po njemu”, istaknuo je.
Dodao je kako je do kraja karijere igrao u Vrbovcu i Rakovcu. “S Rakovcem smo osvojili prvenstvo sa 78 bodova i dvije godine za redom osvojili kup. Sjajna ekipa je to bila, Falčević, Dimović, Pajsar, Novak, Lešković i brojni ostali vrhunski dečki. Cijela omladinska škola također mi je ostala u lijepom sjećanju i kod kadeta i kod juniora. Kod kadeta sam bio kapetan, osvojili smo također prvo mjesto, a cijelu karijeru sam igrao zadnjeg ili prednjeg veznog i broj 8 na dresu je bio moj broj”, kazao nam je Igor Mudrić.
Igor je igrao i na brojnim malonogometnim turnirima od Križevaca, Vrbovca, Bjelovara, Svetog Ivana Zeline. “U lijepom sjećanju mi je ostalo osvajanje turnira u Vrbovcu s braćom Borovčak, Novakom, Falčevićem i Pajsarom, znači dečkima iz te sjajne generacije.
Nogomet nas je spojio da se i privatno družimo i pokumili smo se. To je škvadra koja traje 30. godina. Tomica Pisačić me je vodio kroz prve nogometne korake, a u Dugom Selu dobro je momčad vodio trener Krešimir Sunara i to su ljudi od kojih sam puno naučio. Sretan sam što nisam bio sklon ozljedama, a u karijeri sam dobio samo jednom crveni karton. Trudio sam se biti maksimalno korektan na terenu”, rekao je.
Imam 35. godina, fitzički se osjećam dobro, treniram u Vrbovcu djecu U8, a trenutno vodim i nogometaše iz Lonjice. Imam obaveze na poslu, imam obitelj i smatram da je bilo dosta 29. godina aktivnog igranja. S nogometnog terena treba otići kako se kaže kao gospodin”, istaknuo je ovaj sjajan sportaš.
Mudrić je ponosan na nove vrbovečke nogometne nade. “Mladi nogometaši Vrbovca će biti izvrsni, prošle godine sam vodio top generaciju 2008., a sada vodim 2009. i tu će biti sjajnih igrača. Škola nogometa odlično radi. dobri su uvjeti, ima oko 200 djece i to je budućnost Vrbovca”, istaknuo je Mudrić.
Na kraju razgovora Igor Mudrić poručio je mladima da se orijentiraju prema bilo kojem sportu, a manje vremena neka provode na internetu i kafićima. “Moram zahvaliti svojoj supruzi Danijeli koja tolerira sve moje sportske obaveze, a za podršku u nogometnoj karijeri moram zahvaliti i roditeljima, posebno ocu koji je bio aktivan u SOFK-u, kasnije u HNS-u i neizmjerno mi je puno značio. Igrat ću još nogomet u veteranima Vrbovca. Polazim Nogometnu akademiju i vidim se kao trener u budućnosti”, rekao nam je na kraju razgovora Igor Mudrić, suprug, otac i prigorska nogometna legenda.
prigorski.hr