Uprli su rukama u kuću, stisnuli leđima prema naprijed, zemljani zidovi su malo popucali i stara kuća se počela pomicati. Vrijednih desetak muškaraca iz Starih Bošnjana, prigradskog križevačkog naselja, poguralo je zid i ubrzo su kućicu obitelji Herak odgurali „u prošlost“.
Već tjedan dana kasnije na njenu mjestu okreće miješalica za beton, tačke guraju zaposleni težaci i sipaju temelje za budući dom siromašne i skromne tročlane obitelji iz prikrajka Maksimir. Veljko Herak (55), branitelj sa 180 dana provedenih na ratištu, sjetno gleda na akciju sumještana. Vlatko je inače, otac Josipa, osmaša koji sanja o studiranju grafičkog dizajna i suprug Vlatke Herak koja se gotovo cjelodnevno brine o njemu.
– Vidim što se događa, ali na trenutke mi je kao u snu. Ne mogu vjerovati da mi toliko pomažu ljudi. Ne znam kako bih im zahvalio. Još me više muči što im ne mogu pomagati – rekao je Veljko Herak.
Razlog zašto je primoran promatrati dok drugi rade je težak slučaj dijabetesa koji ga „drži“ već nekoliko godina. Pokušao je prije nekoliko dana „dvoriti“ zidare, ali mu je ponestalo daha, otišao je odmoriti i zamalo pao u šećernu komu na pola puta do kuće u kojoj su privremeno smješteni.
– Da nema supruge koja je neprestano uz mene, bio bih mrtav. Sto posto. S 82 kilograma pao sam na 46 i jedino što me drži na životu je moj sin i želja da uspije u životu, da se ne muči poput mene – kazao je Veljko Herak, zastajkujući kod svake rečenice drhtavim glasom i brišući suze koje su potekle.
Ipak, stisnuo je zube i nastavio. Želio je pošteno zahvaliti svima koji su odlučili pomoći oko novog smještaja.
– Bez obitelj Vegman, vlč. Ivice Tomaka, čelnika Križevaca, Ministarstva branitelja, Centra za socijalnu pomoć i brojnih drugih institucija i ljudi kojih se sada možda i ne mogu sjetiti, ništa ovo ne bi bilo moguće – objasnio je Veljko Herak.
Dodao je kako se nikada ne bi nadao da će doživjeti takvu dobrotu. No, dug je put do useljenja u novu kuću. Temelji će do kraja ovog tjedna biti spremni za nastavak gradnje. Ipak, nema cigli. Stoga, kreću nove akcije skupljanja materijala.
Prema Veljkovim riječima, koliko god netko može izdvojiti, bit će i više nego dovoljno. Privremeni smještaj dobili su u obližnjoj kućici, staroj gotovo koliko i ona koju su prije tjedan dana srušili, ali Herakovi se ne žale. Imaju krov nad glavom i toplo im je. Za sada.
– Problem su, kao i uvijek, primanja. Sa suprugom, mjesečno zajedno raspolažemo s 1280 kuna. Kupimo brašno, sol, šećer, mlijeko, damo sinu nešto za školu i ostane nam nekoliko stotina kuna, ako jako pazimo – rekao je Veljko Herak.
Složni mještani Starih i Novih Bošnjana skupili su sredstva za temelje kuće i te radove su završili u četvrtak, ali to je tek početak. – Željeli bismo da radovi završe do božićnih blagdana, a da bi Herakovi uselili u novi dom do Božića treba građevinskog materijala – rekli su složni mještani koji pomažu Herakovima.
Dodali su kako nedostaje još 2400 komada cigle 9X19X19, 300 komada cigle 12X19X39 za pregradne zidove, 16 gredica dužine 3,20 i 16 gredica dužine 5,20. – Treba 45o komada uložaka između gredica. Za krovište trebaju grede 16X16 dužine 6 metara, rogovi 12X10 26 komada dužine 6 metara, rebrasta šipka promjera 10 cm, 12 komada, 100 komada letvi, 1200 komada crijepa, 3,5 tone cementa i 1,5 tonu Namala – istaknuli su mještani koje smo posjetili prilikom izvođenja radova.
Ako želite pomoći obitelji Herak da podignu novi dom možete to učiniti i uplatom na IBAN račun za pomoć obitelji Herak: HR9623900013211283635 ili u navedenom građevinskom materijalu. Informacije o potrebnom građevinskom materijalu možete dobiti i na broju mobitela 098/923 32 00. Svaka pomoć će dobro doći!
Podravski list/go/prigorski.hr
foto: Marijan Kelemin