Predsjednički kandidat HDZ-a Dragan Primorac u petak je na facebooku upitao “kritičare i dušobrižnike” hoće li jednako problematizirati kako je Zoran Milanović kupio stan od predsjednika Uprave Croatia osiguranja, a bio je u sporu s državom, i kako je dobio povlašteni kredit za mlade.

“Nećete me zaustaviti, nastavit ću raditi u interesu hrvatskih građana. Laži oko stanova, laži oko braniteljske potvrde, a sve u cilju zadržavanja Milanovića po svaku cijenu”, započeo je Primorac svoju objavu na facebooku.

Priču oko kupovine stana, koja danima puni medijski prostor, ocjenjuje fabriciranom aferom.

“Fabriciranje afera u jalovom pokušaju da me se diskreditira ide čak 30 godina u prošlost. Slažem se da transparentnost predsjedničkih kandidata mora biti potpuna, upravo iz tog razloga, još ću jednom, posljednji put, pojasniti kako je moja majka kupila stan kako bih konačno stao na kraj malicioznim podmetanjima”, poručio je predsjednički kandidat.

U priči oko kupnje stana nema ništa sporno

U nastavku je pojasnio kako je “KBC Split Gradu Splitu preporučio da mi dodjeli stan zbog doprinosa u identifikaciji žrtava Domovinskog rata i želje da vodim Laboratorij za forenzičku genetiku u Splitu kojeg sam s kolegama osnovao.”

Taj stan, dodao je, 1997. godine nije bio useljiv i u njega je bilo nužno uložiti znatna financijska sredstva – gotovo 30.000 tadašnjih njemačkih maraka, što, naglašava Primorac, jasno potvrđuje i procjena građevinskog vještaka iz 1998. godine. Četiri godine kasnije na javnom natječaju Grada Splita, stan kupuje majka po tržišnoj cijeni uz određeni popust.

Primorac naglašava da na stavke natječaja i ugovora nije imao “ama baš nikakav utjecaj.”

“Mojim kritičarima je problem što je moja majka stan naknadno prodala po višoj cijeni? A nije im problem što je, da bi se u njemu moglo živjeti, u njega trebalo uložiti preko 30.000 njemačkih maraka? Sve pokazuje da u ovoj priči nema ništa sporno”, dodao je.

Kako je Milanović kupio stan i dobio povlašteni kredit za mlade?

“Kritičare i dušobrižnike” u kontekstu priče o stanovima predsjedničkih kandidata upitao je “hoće li na jednaki način problematizirati činjenicu kako je njihov omiljeni predsjednički kandidat Zoran Milanović, kao predsjednik SDP-a, kupio stan od bivšeg predsjednika Uprave Croatia osiguranja koji je bio u sporu s državom”.

“Sve kako bi, nakon što je postao premijer, potpisao ugovor da se s njime više ne spori i isplatio mu puni iznos otpremnine od 1.000.000 eura, najveću otpremninu koje je ikad platilo jedno javno poduzeće u hrvatskoj povijesti. Hoće li postaviti pitanje kako isti taj Zoran Milanović u dobi od 42 godine kupuje stan po povlaštenom kreditu za mlade, koji inače ne mogu koristiti građani stariji od 35 godina”, napisao je Primorac.

Očito je da Zoran Milanović nema samo problem s matematikom, dodao je, već i moralom i zakonom.

“Kad smo kod morala, podsjetimo i na Bojana Ivoševića koji je mijenjao Pravilnik Grada Splita kako bi pogodovao svome ocu. Apsurdno je da me za moralnost prozivaju oni čiji moral ne postoji! Pametnome dosta”, zaključio je HDZ-ov predsjednički kandidat.

Dogradonačelnik Splita objavio dokumente

Prozvani dogradonačelnik Splita Bojan Ivošević dan je ranije, a potom i danas, objavio dokumente koji dokazuju da “Primorac govori apsolutnu neistinu kad govori da nema veze s tim stanom.”

“Za navedeni stan su stigle dvije ponude, jedna njegova, druga njegove majke, koja je ponudila 3,41 njemačkih maraka više od njega, ali je ukupno platila manje jer je dobila 15 posto popusta zato što je stan “neuseljiv”. U njemu je, naime, živio njen sin kojeg je tom logikom trebala sudski deložirati i radi toga je dobila popust. Primorac je odustao od prvokupa stana kako bi s majkom sudjelovao u kupnji istog i dobio popust sam na sebe”, napisao je na Facebooku.

Da je Primorac sudjelovao na natječaju, Ivošević potvrđuje uplatnicom na iznos od 39.516,25 kuna, uplaćenih kao jamčevina za sudjelovanje u istom.

“Pozivati nadležne institucije da postupaju danas nema nikakvog smisla jer navedene radnje su odavno u zastari. Ono što pak nema zastaru je sram”, poručio je.

Stan je otplaćen uplatom 6. kolovoza 2001., a prodan nakon dva dana za gotovo dvostruko veću cijenu, što potvrđuje saldo konti kartica Grada Splita, dodao je Ivošević.