U Narodnoj knjižnici u Vrbovcu promovirana je druga po redu zbirka poezije Karanfilke dr. Josipa Buturca ( 1905.-1993.), svećenika i arhiviste. Nakladnik zbirke je Avis Rara Studi, a predgovor je napisala dr.sc. Đurđica Garvanović Porobija.

Naslov i omota djelo je Božidarke Brnas, transkript rukopisa i prijelom Augustin Koprić, urednik je Ivan Koprić, a dopuštenje za objavu dao je Ivan Medved. Tisak je financijskom potporom pomogao Grad Vrbovec.

Karanfilke1

U predgovoru dr. Đurđica Garvanović Porobija pored ostalog ističe:

-Zbirka pjesama Karanfilke Josipa Buturca nosi naslov koji kao i prva njegova zbirka Slavujice predočuje motiv iz prirode, što ga – iako ne spominjući poimence – sadrži prva, čelna pjesma

„Majsko cvijeće u čast Kraljici svibnja“, koja čini se posreduje i temeljnu namisao zbirke: isticanje ljepote i sveopćeg procvata. Karanfil je cvijet koji počinje cvasti u svibnju i cvate sve do jeseni te je tako prikladan simbol čežnje za lijepim i mirisnim cvijetom istinskog življenja. U rukopisu se prepoznaju temeljne teme i s njima povezane vrste pjesama koje obuhvaćaju duhovne, misaone, domoljubne i zavičajne pjesme te pjesme o poeziji. Budući da je uključena i poetska komedija Ima tomu lijeka, ova zbirka Buturčevih radova raznovrsna
je i poliperspektivna.

Duhovne pjesme obilježene su molitvama za čistoćom i spasenjem od grijeha kako na osobnoj razini Buturčeva subjekta tako i na razini narodnog bića. U prvom spjevu „Majsko cvijeće u čast Kraljici svibnja“, IX. pjevanju, subjekt/pjesnik kazuje:

Kako mi je žao,
Zdvojiti bih skoro,
Što sam ù grijeh pao,
Od užasa moro.

Iako se od posvete u prvom spjevu na početku subjekt/pjesnik obraća sv. Mariji, nazivajući je Kraljicom svibnja, Kraljicom nebesa, Djevom, Majkom sviju ljudi i Majkom Hrvata, on potpuno rješenje svog stanja nalazi u Isusu, koji je „Put, Istina i Život“. Nadilazeći mariološki, emotivni koncept, on se utječe najvišoj instanci spasenja i oslobođenja, kao što je razvidno u spjevu „Moja sreća“:

To je ona sreća prava
Kao kaplja rose čista,
To je blagost, to je slava,
To je živo Srce Krista.

Buturac prvenstveno pripada nebeskom poretku, rajskim perivojima i duhovnim bićima: Bogu, Mariji, anđelima. Usto, on je antiratno raspoložen i pun sućuti prema poginulima. Buturčeve Karanfilke bit će po objavi cjelovitog pjesničkog opusa tog nepoznatog autora moguće čitati s evokacijama na prošlost, ali i na sadašnjost, na duhovan i svjetovan način, s gledišta književne kritike i interdisciplinarnih humanističkih gledišta te ih zajedno s ostalim njegovim djelima smjestiti u povijest na zasluženo mjesto.