Katarina Zadrija promovirala je treću zbirku kajkavske poezije Kmukač. Nakon Povele rouže (2018) te Narisana misel ( 2020.) ovo je njezina treća zbirka.
Božica Brkan pjesnikinja i novinarka kazala je kako je prema njenoj ocjeni ovo najzrelija njezina zbirka poezije gdje se nije zadržala samo na sentimentalnim i utješnim sjećanjima na prošle dane, mladost, drage ljude, ruševne hižice, zarasle živice i na snovima koji se ionako ne ostvaruju.
Pjesnikinja pjeva svoju oporuku, svoju ostavinu, svoj osebunjek potomcima, ne odustajući uza sve životne muke i dvojbe od sebe i najsvojijega.
U pjesmama koristi svoj vrbovečki, lokalni kajkavski jezik, s mnogo sačuvanih fraza i idoma, te leksikom koji pomalo iščezava iz rječnika mlađih generacija.
Tomislav Ribić, književnik i kritičar ističe da je Zadrija svojim pjesmama čuvarica narodnog blaga. -Ona ima moć da zbito, sažeto dohvati osnovna pitanja postojanja u ničemurnosti sveta, uzaludnosti žrtve. Vječni kajkavski markeri. DNK kajkavskog pjesništva bunta Bogek i Jezušek svepristutni su u njezinoj poeziji. Oni su simboli žrtve, nade i vjere u sutra -naglašava Ribić.
Promocija je održana motelu Marina, a sudjelovao je i Bemian duo, Miroslav i Ana Betlehem iz Peteranca.