U Kninu je pod pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja, Grada Knina i Kninskog muzeja u povodu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja te u povodu 29. godišnjice VRO Oluje, na ljetnoj pozornici Kninske tvrđave održana 10. jubilarna manifestacija Domoljubne poezije „Stijeg slobode“.
Manifestaciju organizira Hrvatsko književno društvo ogranak Zadar pod vodstvom Nikole Šimića Tonina. Na manifestaciju se tradicionalno prijavljuju pjesnici iz Hrvatske i ostalih zemalja gdje žive pjesnici koji govore hrvatskim jezikom. Na jubilarnu desetu manifestaciju se prijavilo 370 pjesnika s isto toliko pjesama.
Prijašnjih godine je za čitanje na završnoj manifestaciji odabirano deset pjesama. Po riječima organizatora ove godine je bio velik broj kvalitetnih radova, pa je za izvođenje na manifestaciji odabrano osamnaest pjesnika. Među tih osamnaest odabranih bila je vrbovečka pjesnikinja Katarina Zadrija s pjesmom „Stijeg od krvi i suza“.
Nagradu Stijeg slobode za 2024. godinu dobio je Patrik Levačić, docent na Odjelu za francuske i frankofonske studije Sveučilišta u Zadru. Stijeg slobode publike je pripao mladom pjesniku Luki Fori, a Stijeg slobode za najboljeg kazivača pjesme je dobio Mladen Barab.
Muzička pratnja na manifestaciji je bio profesor glazbe Vedran Milić iz Bjelovara, koji je primio Stijeg slobode za izuzetan doprinos manifestaciji. On je manifestaciju popratio pjesmama iz svih krajeva domovine, a započeo je s pjesmom „Suza za Zagorske brege“.
Tom se pjesmom dalo obol Sedmoj gardijskoj brigadi Pume iz Varaždina, koja je prva ušla u oslobođen Knin, što je posebno dirnulo pjesnike iz kajkavskih krajeva.
U nastavku donosimo pjesmu s kojom se vrbovečka pjesnikinja Katarina Zadrija predstavila na manifestaciji.
Stijeg od krvi i suza
Koliko li je suza kapnulo
koliko rana na srcu, na duši prokrvarilo?
Koliko li je kapi krvi ovo tlo popilo?
Koliko je duša po njemu bez glasa palo?
Koliko je duša ostalo na stratištima
dok im tijela lutaju bespućima života?
Za domovinu, sretno djetinjstvo, i mir.
Zahvaljujemo, podižemo stijeg kao simbol,
a sjeti li se itko koliko bi dug i kako velik
satkan od krvi, suza, ukradenih djetinjstva
uništene mladosti, agonije u starosti
barjak bilo?
On je tu, nevidljiv
na tvrđi ranjenih duša razvijen.
A vi, da baš vi koji ste tuđe poželjeli,
tuđi dom razorili
ne plače li vaša majka jednako?
Ne bude li vas noću izmučena lica
ranjena tijela, molečiv pogled?
Ne bude li? Za koga, za što?
Odlazite poderanih džepova
ko gora krimena na duši
pred božje lice na zadnji sud.
