Šest godišnjih nagrade Vladimir Nazor za najbolja umjetnička ostvarenja i šest nagrada za životna djela dodijeljeno je u srijedu navečer na svečanosti u Hrvatskim narodnom kazalištu u Zagrebu.
Životnu nagradu za književnosti dobio je akademik Mladen Machiedo, za glazbu akademik Zoran Juranić, za filmsku umjetnost Branko Schmidt, za likovne i primijenjene umjetnosti Boris Ljubičić, za kazališnu umjetnost Damir Bartol Indoš te za arhitekturu i urbanizam Marijan Hržić.
Godišnja nagrada za književnost pripala je Kristijanu Novaku za djelo Slučaj vlastite pogibelji, za glazbu Ljubomir Puškarić za ulogu u operi Rigoletto, a za film Ivan Ramljak za naslov El Shatt – nacrt za utopiju.
Godišnju nagradu za likovne i primijenjene umjetnosti dobio je Ivica Malčić za izložbu Malčić goes to MSU, za kazališnu umjetnost Bojana Gregorić Vejzović za predstavu Majka za arhitekturu i urbanizam Lea Pelivan i Toma Plejić za projekt „Zonar Zagreb“.
Nagrade je uručila ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, čestitala nagrađenima i kazala da se tim najvišim državnim priznanjem želi uvijek iznova zahvaliti i usmjeriti najsnažnije svjetlo reflektora na one umjetnike i kreativne umove čiji radovi odražavaju visoke standarde umjetničke izvrsnosti i koji su svojim originalnim i nadahnutim poetikama doista zaslužili poštovanje, medijski prostor i pozornost javnosti.
Svaka dodjela te nagrade nova je stranica u antologiji hrvatske umjetnosti i kulture, svjedočanstvo vitalnosti i izrazitosti umjetničkog izraza koji oblikuje našu zajedničku kulturnu sudbinu i čija se relevantnost posebno nameće u turbulentnim vremenima u kojima nam upravo pogled umjetnika otvara nove i šire horizonte, kazala je ministrica.
U ime nagrađenih zahvalio je akademik Mladen Machiedo, posebno Ministarstvu kulture i medija i prosudbenim tijelima, kazavši da će svatko od nagrađenih moći od sada zahvalno upisivati u svoj životopis ime Vladimira Nazora kao dragi zaštitni znak.
On je skicirao jedan od Nazorovih mogućih fleš-portreta, kazavši, uz ino, da taj pisac nije nikada sebi proturječio, ali da ga je zapalo živjeti u kontrastnim vremenima, koja su ne samo birala i privilegirala, nego i svojatala svako svojeg Nazora za njegova života, a i kasnije.
Parafrazirajući misao iz Nazorova oporučnog dnevničkog djela Kristali i sjemenke, Machiedo je kazao da „od svih međa ostaju jedino međe koje sami sebi gradimo. Priličilo bi da se ta misao čita na ulazima u državne institucije.“
Nagrada Vladimir Nazor dodjeljuje se od 1959. godine.