Ogranak Matice hrvatske u Križevcima organizira predstavljanje knjige Vladimira Palošike ‘Sakralno zlatarstvo okolice Križevaca’.
Knjigu će predstaviti mons. Milan Stipić, križevački vladika, preč. Stjepan Soviček, župnik župe Sv. Ana, Križevci, prof. dr. sc. Danko Šourek s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i autor Vladimir Palošika.
Moderatorica je Renata Husinec, a predstavljanje će se održati u srijedu, 15. svibnja 2024. u 20 sati u Gradskoj knjižnici „Franjo Marković” Križevci.
O PISCU
Vladimir Palošika rođen je u Križevcima 1948. godine. Višu gospodarsku školu završio je u Križevcima. Upravitelj je poštanskog ureda u Sv. Petru Orehovcu od 1990. do 2009. godine.
Godine 1988. objavljuje otkriće srednjovjekovne arhitektonske plastike (kameni romanički reljef sepulkralca) u podrumu seoske kuće u Glogovnici, uvodeći tu rijetkost u znanstvenu historiografiju.
Sudjelovao je izlaganjima o kulturno-povijesnoj baštini Glogovnice na dva znanstvena skupa u Dubrovniku i Zagrebu. Prvi je bio posvećen Ignaciju Amerlingu, dubrovačkom dobročinitelju, u povodu 100. obljetnice smrti. Drugi je bio posvećen 800. godišnjici križarskog pohoda Andrije II. Predlaže izdavanje prigodnih poštanskih maraka te idejno oblikuje prigodne poštanske žigove u spomen na povijesne osobe i obljetnice iz križevačke povijesti.
O KNJIZI
Vladimir Palošika: Sakralno zlatarstvo okolice Križevaca
(osvrt)
Vladimir Palošika, vrijedni istraživač prošlosti i kulture križevačkog i potkalničkog prostora, upravo nas je obradovao novim prilogom – monografijom o (pretežno) radovima u metalu na križevačkom području, uz dodatak nekih primjera artefakata, ruha, zapisa i sl. Prikazano je dvjestotinjak predmeta nastalih u rasponu od 15. st. pa gotovo do naših dana, od inventara velikih zbirki poput one iz Grkokatoličke katedrale i crkve sv. Ane u Križevcima, do ladanjskih crkava i kapela.
Tko je imao iole prilike da upozna križevački kraj, svjestan je bogatstva njegove srednjovjekovne kulturne baštine. Broj župa i ostalih naseobinskih središta potkalničkog ladanja bio je i u tom vremenu impozantan, a većina ih je preživjela, kako-tako, užase turskih provala. Kad pomislimo da je od srednjovjekovnih riznica ostalo tragova toliko da ih se može na prste nabrojati, imponira bogatstvo koje su ta ista središta uspjela prikupiti i sačuvati u jako skučenim okolnostima Croatiae redivivae. I prođu nas srsi kad shvatimo koliko je bogatstvo propalo između 1500. i 1700., ali i koliko je toga iznova izrađeno ili nabavljeno. Kapa dolje ustrajnosti naroda i njegovim pastirima i vođama. Pohvalna je i ustrajnost i dosljednost gospodina Palošike. I u njemu treperi plamen želje za stvaranjem, želja za dobrim i lijepim. Možda je najvrjednija poruka knjige ono što autor uspješno prenosi na čitatelja – ljubav za nasljeđe, naše – jer drugoga nemamo, koje, i kad se udaljujemo od nekih apstraktnih visokih standarda, potvrđuje težnju za svrsishodnim i lijepim. I tako pred nama defiliraju glogovnički kaleži, čudesni bakreni reljefi izrugivanja Kristu iz Apatovca (kraj 17. st.), raspjevana monstranca iz Malog Ravna (18. st.), lijepo uravnoteženi kalež iz Dropkovca (17. st.), oslik Velikog Kalnika od 14. st. nadalje, kaleži iz nekoć ranoslavenskog tremskog Đurđica, barokni križevi i kaleži Cirkvene i Sv. Ivana Žabna, prebogata monstranca iz Sv. Petra Čvrsteca iz 18. st., začudo zbijeni ciborij iz Miholca (oko 1700.), elegantni kalež Ranjenog Isusa iz Gradeca iz 18. st., razigrane pokaznice iz Vrbovca, isto iz 18. st., začuđujuća propovjedaonica – riba iz Lovrečke Varoši iz 18. st., maštovit oslik iz zelinskog Novog Mjesta (14. st.), eksplozivna monstranca iz Visokog iz 18. st. – tek nekoliko i nasumce izabranih vrhunskih uradaka iz prebogatog ladanjskog muzeja kojega je prikupio marni Vladimir Palošika. Izbor je mogao biti i drugačiji, ali ništa manje dragocjen. Ovo je samo izbor iz velikog cortegea svjedoka spiritusa patriae u nekim od najtežih trenutaka našeg postojanja. Svjedočanstvo stanara Palošikine kuće po kojima će nas prepoznati budućnost. Jer tu smo zanavek.