Euharistijsko slavlje šestoga dana devetnice uoči blagdana bl. Alojzija Stepinca, u utorak 6. veljače 2024. godine u krašićkoj Župi Presvetoga Trojstva, predvodio je umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak te je, zajedno sa sisačkim biskupom Vladom Košićem, proslavio 25. obljetnicu biskupskoga ređenja.

Brojni hodočasnici, među kojima su bili vjernici Sesvetsko-vugrovčekog dekanata i župe Mačkovac, prije misnoga slavlja molili su križni put zajedno sa svećenicima s kojima su došli u Krašić.

Misu su, uz biskupa Košića, suslavili zagrebački nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Dražen Kutleša, varaždinski biskup Bože Radoš, bjelovarski biskup Vjekoslav Huzjak, srijemski biskup koadjutor Fabijan Svalina, zagrebački pomoćni biskupi Ivan Šaško i Mijo Gorski, umirovljeni vojni ordinarij Juraj Jezerinac te brojni svećenici, među kojima generalni tajnik HBK preč. Krunoslav Novak.

Na početku euharistijskoga slavlja, biskup Mrzljak podsjetio je da je papa Ivan Pavao II. potaknuo na proslavu osobnih i zajedničkih jubileja. Prisjećajući se vlastitoga i biskupskog ređenja mons. Košića, rekao je da su tada došli u Krašić moliti zagovor bl. Alojzija Stepinca. „Danas se posebno prisjećamo da je u Krašiću, u ovoj crkvi Presvetoga Trojstva svoj srebrni biskupski jubilej kao sužanj proslavio tadašnji zagrebački nadbiskup i kardinal Svete Rimske Crkve, a danas blaženi, Alojzije Stepinac“, istaknuo je te podsjetio na zapis župnika Vranekovića o spomenutoj proslavi i čestitku pape Ivana XXIII. kardinalu Stepincu. Potom je zahvalio svima prisutnima što su došli s njima zahvaliti Bogu za 25 godina biskupske službe.

Prigodnu homiliju uputio je biskup Košić koji je na početku rekao da je naišao na tekst biskupa Bartolomeja de Martyribusa koji je umro 1590. godine, a napisao je spis Žalac pastira kojim je htio poučiti pastire kako se imaju vladati. „Veoma to podsjeća na blaženog Alojzija Stepinca jer je na sve načine i on tako postupao i već na samom početku odbijao prihvatiti biskupsku službu, a onda kada je već tako moralo biti, živio je u askezi i posve Bogu predan način. Njegove su poruke aktualne i za nas biskupe, Josipa i mene, ali i za sve biskupe i svećenike. Njegova je kritika teška čak porazna kada kaže: ‘Ne mislim da će mnogo biskupa biti spašeno, nego prije da će ih više propasti.’ Ili: ‘Jako se brinu za ono što je nevažno, a premalo se brinu za ono što je važno’“, rekao je propovjednik te dodao da bi bilo dobro poslušati i sljedeće njegove riječi: „Kakav li oganj mora imati netko da zapali hladne ljude svojim ognjem? Nitko ne može biti spreman na mučeništvo ako mu Euharistija nije dala oružje za borbu“, citirao je biskup Košić upitavši potom nije li tako upravo bl. Alojziju Euharistija davala tu snagu ili borbu za podnošenje njegova mučeništva.

Osvrćući se na naviještena čitanja, podsjetio je da je sv. Pavao pisao Korinćanima da je „Bog milosrđa i svake utjehe jer nas tješi u svakoj nevolji da bismo i mi mogli druge tješiti“. Dodao je da je takav bio i nadbiskup Stepinac. „Nije li upravo sveta misa davala snage našem blaženom Alojziju da izdrži sve navale progonstva ovoga svijeta, ucjene, sva trpljenja i nevolje? Jer njega je tješio sam Bog pa je u njemu nalazio utjehu te je tom utjehom i on sam mogao tješiti i sve druge“, rekao je biskup Košić te istaknuo da je u euharistiji vidljivo zajedništvo Crkve.

Podsjetio je nadalje na riječi sv. Pavla koji kaže da su zajedničari patnje zajedničari i utjehe te da je to naša slava, svjedočanstvo naše savjesti. „Kao da slušamo našeg svetog blaženika kada je na prežalosnom procesu 1946. izjavio: ‘Moja je savjest čista.’ Njegova je savjest mogla biti čista jer je znao da je sve učinio što je mogao da bi pomogao ljudima koji su patili, koji su bili progonjeni i da je dao svjedočanstvo Božje ljubavi“, naglasio je propovjednik.

Zatim je ponovno citirao riječi biskupa Bartolomeja: „Osobno gledam na svoje progonstvo i poniženja kao na vrhunske lijekove za rane svoje savjesti. Ovozemaljski ljudi ne mogu shvatiti kako duhovne osobe mogu biti mirne, opuštene u progonstvima, a ponajprije kako mogu biti radosne. No, to mogu shvatiti samo oni koji su to iskusili, oni koji dobivaju taj mir kada na vrhuncu nevolja svim svojim srcem slave Boga pravednoga.“ Kazao je da je o tome miru i radosti koje je posjedovao nadbiskup Stepinac usprkos trpljenju i progonstvu, pisao i župnik Josip Vraneković. „On o Alojziju piše: Sav je Božji, taj čovjek uronjen u Boga i koje čudo da ga toliko i svagda spominje i slavi. Na više mjesta upravo o toj kardinalovoj radosti piše i svjedoči župnik. Volio je djecu, volio ptice, životinje, radovao se njivama i šumi, proljeću i veličini Božjoj u često malenim pojavama i neznatnim stvarima“, rekao je mons. Košić.

U nastavku je poručio da je biskup Bartolomej kazao da je najveća biskupova uloga biti Kristov glas. Rekao je da je i bl. Alojzije bio „glas poniženih, progonjenih, glas koji se čuo, glas istine koji je dizao protiv laži, protiv nepravdi, protiv sile ljudske, glas koji je prozivao i državne vlasti, kako NDH tako i SFRJ. Njegov glas i danas se čuje“, istaknuo je biskup Košić.

Govoreći o zatočeništvu nadbiskupa Stepinca, rekao je da je neprestano osjećao težinu svoje službe i da mu nije bilo ugodno. „Još je nepodnošljivija kad za takav svoj stav navode razlog da moraju biti u skladu s vremenom, kao da se Kristov duh i pravilo evanđelja mijenja s vremenom i treba služiti mišljenjima i prohtjevima ljudi. Ne! Baš obrnuto – sva se vremena trebaju prilagoditi evanđelju. Trebaju dobivati svoju mjeru i formu prema duhu evanđelja i apostola“, naglasio je propovjednik te istaknuo da je bl. Alojzije bio neprestani borac.

„Borac protiv ovog svijeta, protiv bezbožne ideologije koja zatire vjeru i sprječava Crkvu u njezinu poslanju. I zato je bezbroj puta ponavljao, kako svjedoči Josip Vraneković, riječi popustiti nikada. Doista i kada bi se s ljudima trebalo naći neko dodirilište ili neki kompromis, s Đavlom kompromisa nema, nema nagodbe niti uzmicanja. Ako treba poginuti, poginut ćemo, govorio je blaženi Alojzije. Bl. Alojzija doista ne možemo razumjeti bez njegovih neprijatelja, bez onih koji su ga osobno i njegovu službu osporavali, ismijavali, na kraju mu sudili i zatvorili ga. Kao što ni Krista ne možemo zamisliti da je izvršio svoje poslanje da nije bio progonjen, da nije završio na križu“, rekao je.

Biskup Košić kazao je potom da nije moguće izbjeći progonstvo. „I mi današnji biskupi svjesni smo toga i znamo da nam je kroz mnoge nevolje ući u Kraljevstvo Božje, kako piše u Djelima apostolskim, ali da trebamo podnijeti sve to radi Krista i njegova evanđelja“, istaknuo je.

Prisjetio se biskupskog ređenja s mons. Mrzljakom u zagrebačkoj katedrali i prethodnog susreta s mons. Kuharićem. „Kardinal Kuharić tada nas je iznenadio riječima. I meni je to bilo teško razumjeti kada je rekao: Lakše mi je bilo biskup biti u moje vrijeme, negoli će to vama biti u vaše vrijeme“, kazao je te dodao da su ga pitali kako to misli, na što je odgovorio: „Mi smo znali tko nam je neprijatelj, a vi nećete znati.“

„Zanimljivo, danas nisu više neprijatelji Crkve samo otvoreni, frontalni osporavatelji vjere, Krista, Boga. Danas su to lukavi i ponekad skriveni nositelji velikih drugih vrijednosti koje čak oblače i svoje ideje u, možemo reći, naše ruho, iznutra nas rastaču svojim djelovanjem. Isus je za takve rekao da su to vuci u janjećem ruhu“, ustvrdio je biskup Košić.

Potom je poručio da ga je pogodila rečenica koju je čuo o današnjim očevima. Rečeno je da je danas kultura oblikovana da napada obitelji. „A gdje su onda jaki muževi koji će se tome oduprijeti, muževi koji ne kleče pred svakom ljudskom naredbom, već slušaju Božji glas u svom srcu? Blaženi Stepinac napisao je ovo: Pravi muževi ne sagibaju koljena pred lažnim duhom vremena, jer to traži od nas muževni ponos. Kakav je duh vremena danas? Ne priznaje se više nikakav autoritet, nema (tako kažu) istine koja bi nadilazila čovječji um. A pitam vas, muževi koji ste prošli mnogo oluja života, nije li sramota za muža da ono što je crno nazove bijelim, ono što je ružno nazove lijepim, da ono što je gorko nazove slatkim, da ono što je zlo nazove dobrim samo zato što je takav duh vremena? Od svega ropstva najsramotnije je ropstvo uma“, naglasio je propovjednik.

Ohrabrio je zatim muškarce da budu hrabri i jaki u vjeri svojih otaca. „Ostanite vjerni Bogu i njegovu zakonu da budete jednom u zemlji živih i postignete krunu vječnog života koji je Bog obećao onima koji budu vjerni do smrti Stvoritelju i Gospodaru svijeta. Takvi danas trebamo i mi biti“, rekao je te potaknuo prisutne da mole osobito za hrvatske obitelji danas, za hrvatske očeve i majke, za mlade i djecu, za starce i starice. „Mi možemo i znamo više negoli danas jesmo. To nam pokazuju najbolji muževi i žene našeg naroda. To osobito svijetli lik blaženog Alojzija Stepinca. Neka nas on vodi, neka on svijetli svima nama, i pastirima i vjernicima, neka nam pokazuje, poput kompasa, pravi put“, poručio je.

„Baš zato danas je potrebno zazivati zagovor blaženoga Alojzija Stepinca, pastira i mučenika koji je trpio i svoje mučeništvo prinio Bogu za Crkvu, za jedinstvo s rimskim biskupom, za ideale Kristova evanđelja. Uvijek jasan i nedvosmislen, otvoreno braneći vjeru i Crkvu. Neka on danas zagovara i sve nas biskupe, a Josipu i meni koji smo izabrali ovu zahvalnu euharistiju prinijeti u njegovu Krašiću, neka izmoli hrabrost i ustrajnost u navještaju evanđelja. Blaženi Alojzije, moli za nas“, zaključio je biskup Košić molitvom.

Domaći župnik vlč. Ivan Vučak je nakon popričesne molitve rekao da su i papa Franjo i kardinal Josip Bozanić čestitali 25. obljetnicu biskupskog ređenja mons. Mrzljaku i mons. Košiću te je pročitao dijelove čestitki.

Svečarima se obratio i nadbiskup Kutleša te uputio čestitku u ime biskupa HBK. „Drago mi je što ste baš Krašić odabrali za svečanu proslavu svoga jubileja. Ovo mjesto, koje odiše duhom bl. Alojzija Stepinca i koje svjedoči o njegovoj nepokolebljivoj vjeri i čvrstoći karaktera, idealno je okružje u kome se možemo prisjetiti i Bogu zahvaliti za sve godine vaše predanosti, vjernosti i posvećenosti biskupskoj službi, za sve svladane izazove i zamoliti ga za buduće blagoslove“, rekao je predsjednik HBK.

„Svojom nepokolebljivom vjerom, hrabrošću i ljubavlju prema Bogu i narodu, naš je blaženik postavio temelje na kojima i mi danas nastavljamo graditi. Preuzvišeni Josipe i Vlado, vaša služba kao i bl. Alojzija Stepinca, odlikuje se istinskom predanošću Evanđelju i neumornim radom na izgradnji Kraljevstva Božjega na Zemlji“, kazao je.

„Neka vas Duh Sveti nastavi voditi i osnaživati u vašem poslanju. S poštovanjem u Kristovoj ljubavi i moleći zagovor Blažene Djevice Marije od Kamenitih vrata i bl. Alojzija Stepinca, čestitam vam na vašem značajnom jubileju“, zaključio je nadbiskup Kutleša.

Na kraju je biskup Mrzljak zahvalio domaćem župniku te na svim riječima, napose mons. Kutleše, rekavši da prenese zahvalu i kardinalu Bozaniću.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Oratorijski zbor crkve sv. Marka „Cantores sancti Marci“, a zajedništvo je nastavljeno uz okrjepu.