Svečanost je započela svetom misom za poginule branitelje 3. bojne u župnoj crkvi Blažene Djevice Marije Žalosne i Svetoga Marka Križevčanina. Potom je prigodnom svečanošću kod spomenika “Ponos branitelja – u znaku križa” obilježena 32. godišnjica osnutka 3. bojne iz sastava 117. koprivničko-križevačke brigade HV.
Delegacije pripadnika 3. bojne iz sastava 117. koprivničko-križevačke brigade HV, položile su cvijeće i zapalile lampaše kod Spomen obilježja prvim križevačkim žrtvama Domovinskog rata i kod spomen biste prvom hrvatskom predsjedniku i vrhovnom zapovjedniku Oružanih snaga Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata, Franji Tuđmanu.
Uvodnu riječ održao je Mate Babić i pozdravivši sve sudionike obljetnice, a posebno roditelje i obitelji poginulih hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu, hrvatske ratne vojne invalide te sve nazočne pripadnike 3. bojne iz područja bivše općine Križevaca, današnjih općina Kalnik, Gornja Rijeka, Sveti Petar Orehovec i Sveti Ivan Žabno, i pripadnike drugih križevačkih ratnih postrojbi i goste, predstavnike Koordinacije udruga proizašlih ih Domovinskog rata Grada Križevaca, predstojnika ureda za obranu u ratnom razdoblju Željka Perharića, ratnom predsjedniku Skupštine općine Križevci Stjepanu Palijanu, predsjedniku i članu Kriznog stožera, župnika preč. Stjepana Sovičeka, prisjećajući se osobitim poštovanjem i blagopokojnog velečasnog Ivana Žufike koji je 22. rujna 1991. godine blagoslovio prve postrojene dragovoljce Domovinskog rata i oslobođenu Vojarnu i ispraćao na bojište s krunicom koju su suborci nosili oko vrata kao simbol kršćanskih vrijednosti, ali i kao simbola nepokolebljivosti i nepobjedivosti i dočekivao nažalost naše poginule branitelje, predsjednika Odbora za branitelje Domovinskog rata Božu Lazara i ratnog zapovjednika pukovnika u miru Zvonka Belju.
“Križevački, potkalnički kraj dao je svoj puni doprinos u Domovinskom ratu”, istaknuo je Mate Babić. “Za uspješno organiziranje obrambenih priprema, pa i poslije u oslobađanju okupiranih područja RH, bile su presudne političke pretpostavke i želja za stvaranjem slobodne i suverene Hrvatske. Križevačka 3. bojna iz sastava 117. Brigade koprivničko-križevačke brigade Hrvatske vojske položila je najviše žrtava na oltar domovine od svih križevačkih ratnih postrojbi njih 17 kojih se s posebnim pijetetom danas prisjećamo. Oni su: Miljenko Klobučar, Mario Jembrek, Goran Fugaj, Josip Blažinić, Darko Plentaj, Đuro Žarić, Željko Crnčić, Željko Herak, Vilim Pisačić, Dražen Jelušić, Renato Dubravec, Danko Kupec, Stjepan Sever, Željko Komar, Vladimir Ptiček, Željko Preksavec i Vinko Reich”, istaknuo je.
Danas je obilježena 32. godišnjica osnutka 3. bojne iz sastava 117. brigade Hrvatske vojske je pod nazivom 3. bojna 117. brigade ZNG, pa potom Hrvatske vojske, Koprivničko-križevačke, osnovana u kolovozu od pripadnika naoružanih odreda narodne zaštite, dragovoljaca, a prvi službeni dokument koji se jasno odnosi na ovu postrojbu, temeljem kojeg proslavljamo ovu obljetnicu nosi nadnevak 8. rujna 1991. godine.
Ustrojena je od 116 pripadnika – dragovoljaca kojih je bilo moguće odgovarajuće opremiti i naoružati koji su prethodno bili pripadnici naoružanog Odreda Narodne zaštite kojima je Zvonko Beljo također bio zapovjednik, a također i nenaoružanom Odredu Narodne zaštite koja je djelovala od proljeća 1991., iako je broj pripadnika u sljedećim danima rastao isključivo dragovoljcima, uoči prve velike pobjede u Domovinskog rata „Rujanskog rata“ ili “Rata za oružje“ ili „Bitke za vojarne“ kako se upotrebljava taj naziv oslobađanje vojnih objekata na području Republike Hrvatske u tih 6 dana mjeseca rujna 1991., odnosno prve borbene zadaće 3. bojne.
U Križevcima ondašnja kasarna Kalnik i skladište naoružanja i opreme „Široko Brezje“ oslobođena je 16. odnosno 17. rujna, a u oslobađanju su, uz 3/117. ZNG sudjelovali i druge postrojbe o čemu će više biti riječi dana 17. rujna povodom Dana križevačkih branitelja i obljetnice oslobođenja kasarne i objekata „JNA“. U ovoj značajnoj borbenoj zadaći bojne poginuli su Miljenko Klobučar i Mario Jembrek, a Željko Jericha je teško ranjen.
Treba naglasiti da su vojni objekti u Križevcima jedni od prvih oslobođenih u RH, uz Đakovo, Viroviticu, Gospić, Ploče, te kasnije i druge, te da su Križevci bili u svojevrsnom okruženju, budući da su se jake snage bivše JNA još nalazile u Dugom Selu, Varaždinu, Koprivnici i Bjelovaru. Vraćeno je oružje oteto od Teritorijalne obrane, a zarobljene su i velike količine naoružanja i opreme, što je poslužilo za naoružavanje križevačkih ratnih postrojbi, a velike količine naoružanja i opreme upućene su diljem RH.
Nakon oslobođenja ondašnje kasarne „Kalnik“ u Križevcima se osnivaju i druge ratne postrojbe nakon dolaska u posjed vojne opreme i naoružanja, a 3. bojna iz sastava 117. brigade se svakodnevno popunjavala novim dragovoljcima, te je već 3. listopada 1991. godine upućena na drugu borbenu zadaću Pokupsko bojište – Pisarovina, Levi i Desni Štefanki …
Daljnji ratni put 3. bojne vodi do Pakračko-lipičkog bojišta. Od 14. do 29. listopada postrojba, uz pomoć MUP-a iz Badljevine oslobađa Gornju Obrijež, zaselak Jovanovići i selo Omanovac, a tim potezom omogućena je komunikacija cestom Gornja Obrijež – Batinjani – Prekopakra – Pakrac. Tada je poginuo jedan križevački branitelj. Prvu satniju kojom je zapovijedao Miodrag Dedeić, sa zapovjednikom voda Željkom Jalžabetićem-Cikom na istom području s istom zadaćom zamjenjuje druga satnija pod zapovijedanjem pokojnog Stjepana Peršina – od 29. listopada do 8. studenoga. Slijedi novljansko bojište. Nakon što je jedan dio bojne zauzeo isturene položaje u selu Bair-Popovac uslijedio je žestoki napad iz svih vrsta naoružanja – iz agresorskih samohotki i minobacača, a tom prigodom poginula su četvorica branitelja, osam ih je teže, a šest lakše ranjeno.
Postrojba s 500 pripadnika postrojba borbeno djeluje od 29. studenoga do 19. prosinca 1991. godine te u akciji „Orada“ u podooperaciji oslobađanja Grada Lipika operacije „Orkan 91“ – oslobađa 7. prosinca Kukunjevac i Dobrovac, te sudjeluje u oslobađanju Lipika, a onda se prebacuje u sami Pakrac. Grad Lipik prvi je i jedini oslobođen grad u Domovinskom ratu do završnih oslobodilačkih operacija „BLJESAK“ i „OLUJA“.
U tom ratnom razdoblju uspjesi su veliki, ali i uz velike žrtve. Poginula su sedmorica branitelja, dvojica u šumi Turkovača, a petorica u samom Pakracu. Naglasit ću, kada smo oslobađali Kukunjevac ostavili smo slobodni koridor za izvlačenje civila. Postrojba je značajno doprinijela u obrambenim i oslobodilačkim akcijama u jesen i zimu na Zapadnoslavonskom ratištu., uz velike žrtve. Poginulo je 17 hrvatskih branitelja.
Za vrijeme „Sarajevskog primirja“ postrojba djeluje na dostignutoj crti prema agresorskim snagama na okupiranim područjima u Zapadnoj Slavoniji. Kraj ratnog djelovanja 3/117.br. HV obilježen je dana 6. srpnja 1992. godine kada se je u Križevce vratila 3. pješačka bojna iz sastava 117 brigade “R” Koprivničko-križevačke ujedno kao posljednja postrojba te ratne brigade koja se vratila sa zapadnoslavonske bojišnice i s posljednje ratne zadaće prije nego će se temeljem novog ustroja oružanih snaga ta postrojba ugasiti dana 31. srpnja 1992. godine. Građani Križevaca svojim su braniteljima priredili veličanstveni doček. 3. pješačka bojna iz sastava 117 brigade “R” Koprivničko-križevačke bila je prva postrojba koja je u okviru te ratne postrojbe izvršila borbenu zadaću i bila je posljednja postrojba te ratne brigade koja se sa ratne zadaće vratila.
Početkom kolovoza 1992. godine u Križevcima se osniva nova ratna postrojba na tradicijama križevačkih ratnih postrojbi i osobnih ratnih iskustava vojnika, dočasnika i časnika – 15. Potrbr HV. Jedan dio se je temeljem novog preustroja OS RH priključio novoosnovanoj postrojbi, dio je nastavio službu u OS RH u Centru za obuku vojnika ročnika u Koprivnici, dio u 145. Taktičkoj grupi, te u gardijskim postrojbama HV, a veći dio pripadnike postrojbe je razvojačen,
Ratni zapovjednik Zvonko Beljo je u svom govoru pozdravio je sve sudionike obljetnice, a posebno roditelje i obitelji poginulih hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu, hrvatske ratne vojne invalide te sve nazočne pripadnike 3. bojne iz područja bivše općine Križevaca, današnjih općina Kalnik, Gornja Rijeka, Sveti Petar Orehovec i Sveti Ivan Žabno i pripadnike drugih križevačkih ratnih postrojbi, udruge proizašle iz Domovinskog rata, naše goste. Iznio je manje poznate detalje o ustroju bojne, vremenski slijed, radi povijesne istine i tadašnjih vrlo nepovoljnih okolnosti koje su prethodile ustrojavanju bojne i nešto o samom ustrojavanju. “Poštovane obitelji poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja, poštovani HRVI, poštovani hrvatski branitelji poštovani gosti, pozdravljam Vas kao ratni zapovjednik, te
vam čestitam 32, obljetnicu ustroja 3/117. Pozdravljam ovdje sve prisutne koji su na bilo koji način sudjelovali u obrani suverenosti i neovisnosti RH. Prije 32 godina skupina ljudi – nečijih sinova, muževa, obukla je odoru hrvatskog vojnika i krenula u obranu naših domova !!! Ne u Križevcima nego tamo gdje je Hrvatska bila bila napadnuta na Pokupskom, u Zapadnoj Slavoniji.
Što reći o vremenu kada je sudbina opstanka hrvatskog naroda ovisila o malom broju hrvatskih branitelja kojima je nedostajalo sve od vojne opreme i naoružanja u nametnutom ratu, jedino su srcem i hrabrošću bili dobro naoružani. Koji je to primjer uvjerljivi od onoga da su pod cijenu vlastitog života bili spremni braniti svoju zemlju.
Iz tih razloga se svaka žrtva, a palo ih je mnogo, 37. iz tadašnje općine Križevci, a palo ih je puno, njihove se vrijednosti za koje su se zalagali i borili danas moraju poštivati i sačuvati. Danas trebamo čuvati sjećanje na istinu o stvaranju obrani Hrvatske, ali i graditi zemlju perspektive, u kojoj će mladi ostajati i formirati svoje obitelji u Republici Hrvatskoj kojoj su Domovinski rat i žrtva hrvatskih branitelja prepoznati kao najsnažniji temelj. Mi hrvatski branitelji svoju smo ljubav prema Domovini spojili s hrabrošću i stvorili Hrvatsku državu. U tim teškim i neizvjesnim trenucima naše hrvatske povijesti trebala je i hrabrost stava, i hrabrost vjere i optimizma.
U našoj bogatoj i slavnoj prošlosti Domovinski rat trajno je zabilježen kao temelj suverene i neovisne države Hrvatske. Našoj generaciji pripala je povijesna uloga ostvariti težnju hrvatskog naroda o samostalnoj državi, što smo pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i uspjeli. Moralna obveza svih nas, osobito ratnih zapovjednika je slati poruke optimizma zajedništva, upornosti, hrabrosti i zahvalnosti za žrtvu svih hrvatskih branitelja. Hrvatski branitelji najbolji su primjer kako se snagom vjere i zajedništva naizgled nemoguće može ostvariti, i kao takvi mogu zauvijek biti uzor mladim generacijama. Hvala i slava svim našim vitezovima, a svima vama čestitam 32. obljetnicu ustroja 3. pješačke bojne iz sastava 117 brigade “R” Koprivničko-križevačke“, kazao je Beljo.
Ratni predsjednik skupštine općine Križevci Stjepan Palijan rekao je kako niti 1991. godine nije bilo puno pripadnika koji su se dragovoljno na poziv vlastite savjesti u vrlo nepovoljnim političkim i sigurnosnim prilikama odazvali u oružane snage s neizvjesnim razvojem događaja“.
Župnik preč. Stjepan Soviček završio je svečanost blagoslovom.
“Uz čestitke svim pripadnicima postrojbe, izražavamo žaljenje obiteljima svih poginulih branitelja svih Križevačkih ratnih postrojbi, ali i svima koji su na bilo koji način sudjelovali u civilnim ili vojnim strukturama u obrani suverenosti i neovisnosti Republike Hrvatske, ali i nažalost i obiteljima svih prerano umrlih hrvatskih branitelja. Velika većina njih umrla je zbog posljedica ratnih trauma.
Dalje moramo nastaviti s našom kršćanskom, uljuđenom tradicijom koja je nepobjediva, usprkos svim nedaćama u našoj ponekad i tragičnoj povijesti i sadašnjosti, vremenima koja baš nisu naklonjena hrvatskim braniteljima. Optimizam je u našim dušama i srcima”, poručili su.
Svečanost je završila prigodnim domjenkom u hotelu „Kalnik“.
