Održan je četvrti po redu susret književnika Ivanić-Grada, Dugog Sela, Vrbovca i Zagreba u sklopu manifestacije pod nazivom „Lijepom riječi do dobrosusjedskih odnosa”.
Susret je održan u u prenoćištu Marina u vrijeme manifestacije “ Kaj su jeli naši stari“. Susretu su nazočili Đurđa Vukelić Rožić, Stjepan Rožić i Štefica Vanjek iz Ivanić-Grada, Predrag Topić, Jagica i Želimir Novak, Vesna Pavlović Pošta, Slavica i Tara Mamić iz Dugog Sela, književnik Stjepan Kralj iz Sesveta, a iz Zagreba Stevo Leskarac, akademski slikar i književnik, i Nevenka Pavelić Gobac. Pridružio se i domaći književnik, Damir Čivrak. Jelena Magoš Kuten, Marija Petrek i Katarina Zadrija bile su domaćini ovog susreta.
Prisutni su čitali svoje radove, a Jelena Magoš Kuten je upoznala prisutne s domaćim pjesnicima Krunoslavom Kutenom i Brankom Čegecom, dok je Katarina Zadrija na kraju pročitala nekoliko haiku pjesama vrbovečkog pjesnika Dragana Vickovića, iz njegove zbirke pod nazivom „Devet pjesama i još jedna“, koji je bio spriječen prisustvovati događanju. Tara Mamić, unuka pjesnikinje Slavice Mamić je otpjevala pjesmu „Dohvati mi tata mjesec“ i „Nebo je lijepo”.
Vrbovčanka Marija Petrek nedavno je objavila svoju knjigu kajkavskih pjesama, a jednu izdvajamo.
Dedovo trsje
Vu jesenske jutre, gda sonce
je zazlatile brege, čkomina
vu gorica spi.
Trsje je zaspale, obesile grane,
othitale listje, još male topline
od sonca vupija.
Ali, nie za douge.Denes su
deca, dedove gorice došli poseči.
Veliju, da zništila jih je bolest i
starost i koristi od njih nie.
Nagnuli su se stari trsi, gljuntave
grane prema zemli se zvinule,
za žicu privezane, na jesenskom
vetru su drftale.
Korenje je poucati počele.Štihače i
motike saku žilu preseku.Grane
spiljene, na sakoj rani so sozu spustile.
Trsi se plaču.Vmiraju.Na lomači goriju.
Zajni trsi koje je deda posadil, denes
su vmrli.
