Izložba fotografija Damira Hoyke “Crna šuma” kojom autor, prenoseći prizore katastrofalnog šumskog požara što se prošlog ljeta dogodio na Pelješcu, upozorava na opasnosti požara i odaje priznanje vatrogascima koji su svojom požrtvovnošću spriječili još veću tragediju, otvorena je u srijedu u Muzeju Mimara.
Fotografije su nastale nakon što je autor svjedočio apokaliptičnim prizorima pelješke šume, nekoliko tjedana nakon velikog požara. “Zastrašujuće je kako je to izgledalo, tri dana sam živio s tom šumom i dok sam razmišljao kako prenijeti ono što vidim, šuma mi je pomogla i otkrivala motive”, rekao je Hoyka za Hinu.
Primjerice, jedno ga je izgorjelo stablo podsjetilo na Munchov “Krik”, na odrezanom panju pojavio se profil čovjeka, kao da priroda želi reći tko je krivac za uništenje, a nadahnula ga je i oljuštena kora drveta ispod koje se vidi narančasta boja, koja izgleda kao izgoreno ljudsko meso.
“Te su tri fotografije simboli strave i užasa koje sam doživio”, napomenuo je Hoyka, dodavši da mu je podjednako sablasna bila spoznaja da je okružen tisućama izgorjelih živih bića.
Kako ne bi sve ostalo samo na bilježenju strašnih posljedica Hoyka je odlučio iz lošega izvući nešto dobro, ne bi li se takvi požari ubuduće spriječili.
“Nisam htio da sve ostane samo na izložbi, nego da ona postane društveno aktivni projekt i u tome se kao najbolji partner pokazala Hrvatska vatrogasna zajednica”, rekao je. Hoyka kaže da bi volio kada bi njegova izložba potaknula na razmišljanje na najdubljoj ljudskoj razini i napravila nešto da se takve stvari spriječe.
Važno mu je i da se, umjesto standardnih načina senzibiliziranja javnosti na posljedice neodgovornog ponašanja pojedinca, koristi artistička fotografija u galerijama i muzejima, jer se time dobiva dimenzija koja, za razliku od klasičnog oglašavanja, ima trajanje.
Iva Koerbler, autorica teksta kataloga, smatra da se umjetnik osjetio dozvanim zauvijek sačuvati tamno lice šume, spaljenu čistinu bitka, “ne zauzimajući poziciju emotivne distance, već se transformirajući u prijenosnika strave i ljepote koju je na Pelješcu iskusio vlastitim pogledom”.
“Hoyka – iako apsolutni tehničko-metijerski perfekcionist medija fotografije – spaljeni pejzaž osjeća i promatra ‘okom duše’, tragajući ne samo za idealnim motivom, kadrom, svjetlom i izbalansiranom kompozicijom slike, već prenosi na promatrača uznemirujuću ljepotu devastiranog pejzaža”, ocijenila je.
Po njezinim riječima, šuma je prema jednom drevnom tumačenju simbol ljudskog roda u tami, izgubljenog bez božanskog usmjerenja, dok je mračna i crna šuma arhetipsko carstvo smrti i nepoznatih pogibelji, a autor to jako dobro intuitivno prepoznaje pa njegove fotografije “ne bilježe samo vidljivu i površnu razinu stvarnosti, već zatečenu ekspresivnost lokaliteta svojim objektivom transformira u duboku umjetničku poruku”.
Izložba s dvadesetak Hoykinih fotografija već je gostovala u nekoliko hrvatskih gradova, počevši od Varaždina, a planira se i nastavak njezine turneje po Hrvatskoj i šire. U “Mimari” će biti otvorena do 22. svibnja.
(Hina)
fah