Piše: dr. sc. Zdenko Balog
Prema posljednjem popisu stanovništva (2011.) u Hrvatskoj je popisano 16.975 Roma, odnosno 0.4% ukupnog stanovništva. Spadaju među srednje brojne manjine, zajedno sa Talijanima, Mađarima i Albancima. Najbrojniji su u Međimurju, te općenito u regijama koje su blizu državne granice Republike Mađarske. U Mađarskoj, najbrojnija su manjina, te sa više od 200.000 pripadnika romske manjine predstavljaju ukupno 4% stanovništva.
Ranije bili su poznatiji pod imenom Cigani, no taj se etnik zadnjih gotovo pola stoljeća potiskuje kao politički nepodoban, a nasuprot njemu se postavlja riječ iz romskog jezika ‘Rom’ koja znači ‘čovjek’, ‘muškarac’, ‘suprug’. Istovremeno, u literaturi ‘Ciganin’ dobro odolijeva, pa nikome nije palo na um da Straussovu operetu ‘Der Zigeunerbaron’ prevede kao ‘Barun Rom’, Bizetova Carmen nije Romkinja, nego i dalje Ciganka, a tako i antologijski Verdijev zbor iz ‘Trubadura’. Pa i najnoviji bestseller Kristijana Novaka aktualizira ‘neprihvatljiv’ etnik, ‘Ciganin ali najljepši’.
Prateći etimologiju etnika ‘Ciganin’, koji je usput istovremeno prihvatljiv u većini europskih jezika, dolazimo i do podrijetla naroda, kao i do putova kojima su dolazili u Europu. Radi se o nomadskom plemenu indoeuropske grupe naroda, koje negdje u 9. – 10. stoljeću pomalo migrira prema Europi. Njihove seobe bile su sporadične, uglavnom uključene u veće migracije moćnijih naroda, te su kao pratnja uglavnom obavljali poslove kojima su bili vični, ili trgovali. Redovito su poprimali ponešto od kulture dominantnijih naroda s kojima su putovali ili se uz njih naseljavali, ali su jednako tako žilavo zadržavali i kulturne tekovine po kojima su prepoznatljivi. Nikad nisu razvili čvršće društvene strukture, niti su organizirali neki državni teritorij, jer su uglavnom bili stalno u pokretu. Često su dijelili sudbinu Židova, pa su bili kolateralne žrtve progona i pogroma Židova, najdrastičnije u Drugom svjetskom ratu.
Etnik ‘Ciganin’ možemo pratiti kroz gotovo sve europske jezike, svih naroda s kojima su dolazili u dodir, do Male Azije i raskolničke sekte ‘atsinganos’. U Hrvatskoj najraniji zapis datira iz 1378., kada je u Zagrebu spomenut neki Cigan Nikolaus. Iz konteksta nije jasno je li to prezime ili obilježje. Hrvatski sabor u početku 17. stoljeća određuje da ‘sve Cigane ubuduće treba popisivati’. Istovremeno, ne samo u govorni, nego i u pravni žargon, ‘ciganija’ ulazi kao sinonim laži i prevare.
U hrvatskim krajevima još je jedna izraz koji se odnosi na Rome, ‘Jeđup’, odnosno ‘Jeđupka’. Dolazi od ‘Egipćanin’, jer su mnogi od njih dolazili u Europu trgovačkim lađama preko Egipta, pa su ih Dalmatinci i Dubrovčani uglavnom poznavali kao ‘Jeđupe’, Egipćane. Hvarski pjesnik Mikša Pelegrinović, u prvoj polovici 16. stoljeća piše svoj spjev ‘Jeđupka’ u kojem opisuje tegotnu sudbinu doseljavanih ‘Jeđupa’. Zanimljivo je da se srodan etnik razvio u engleskom, ‘Gypsy’, od ‘Egyptian’.
Negativne konotacije uz naziv ‘Ciganin’, stvoreni stereotipi, od izreka i viceva do govornog žargona, rezultirali su time da se taj izraz administrativno ne koristi, štoviše da se potpuno izbjegava. Nastojanja integracije naroda Roma u sve sfere života, što uglavnom počinje obrazovanjem, te osiguranjem boljih socijalnih uvjeta, trajni je projekt koji se provodi u većini civiliziranih država, a u Hrvatskoj se provodi u kontinuitetu, i od prije 1990. Obilježavanje Svjetskog dana Roma 8. travnja, jednako kao i Svjetskog dana romskog jezika 5. studenog inicijative su koje u fokus stavljaju sva postignuća na tom polju, kao i još uvijek prisutne probleme integracije.