JEDNA OD PRVIH OSLOBOĐENIH VOJARNI U HRVATSKOJ U 32.VARAŽDINSKOM KORPUSU, KRIŽEVAČKA VOJARNA, I NAJVEĆE SKLADIŠTE NAORUŽANJA I STRELJIVA U RUJANSKOM RATU U “BITCI ZA VOJARNE”
Piše: Vlado Radotović
Dana 17. rujna 1991. u 8 sati komandant kasarne potpukovnik Jovo Radosavljević nazvao je Krizni štab Križevci te uputio prijetnju da će grad biti raketiran iz zrakoplova zbog zauzimanja (ili oslobođenja) skladišta i ujedno uputio poziv za novi sastanak. Oko 9 sati sastali su se ispred tadašnjeg Doma JNA, današnje knjižnice “Franjo Marković”, u ime Kriznog štaba Božidar Štubelj te kasarne Jovo Radosavljević i Nikola Mirić. Dogovoreno je vrijeme i uvjeti predaje.
U vremenu od 13.10 do 14.15 sati izvršena je predaja kasarne. Oficiri iz kasarne upućeni su u istražni zatvor u Bjelovaru, a ročni vojnici su smješteni u prostoru križevačke Gimnazije i sljedećeg dana upućeni svojim kućama širom SFR Jugoslavije.
Status ratnih zarobljenika izričito su zatražili: major Dragan Trbojević, poručnik Darko Tomić, zastavnik Milivoj Kostadinović, zastavnik Vidojko Ninić, vodnik Jovo Šukić, kapetan 1. klase Nikola Mirić i naš sugrađanin, kapetan 1. klase Jeremija Pećinar.
Ustupio: Vlado Radotović
Vojarna Križevci po imenu “Kalnik” bila je garnizonska vojarna koja je udomljavala 411. miješanu protuoklopnu artiljerijsku brigadu pod zapovjedništvom Jove Radosavljevića – kasarna „Kalnik“ 78 pripadnika. Vojni objekti JNA u Križevcima bili su sljedeći: garnizonska vojarna (kasarna) „Kalnik“, Dom JNA Križevci, skladište oružja i strjeljiva u šumi Široko Brezje, garnizonska vojna ekonomija Čret, Kalvarija – izmještajno zapovjedno (komandno) mjesto. Sama akcija oslobađanja započela je s potpunom blokadom vojnih objekata (osim Kalvarije) 14. rujna 1991. godine.
Hrvatske snage koje su sudjelovale u oslobađanju činile su sljedeće postrojbe: a) 1. satnija (četa) ZNG iz Križevaca (116 pripadnika), b) policija iz 3. policijske postaje Križevci (109 pripadnika), c) samostalni vod ZNG-a Nova Kapela (37 pripadnika), d) izvidničko – diverzantski vod iz Siska (13 pripadnika), e) pripadnici odreda Narodne zaštite iz Križevaca (158 pripadnika).
Ustupio: Vlado Radotović
Sveukupno 433 pripadnika. U vojarni je sve do preustroja 2005. godine djelovala 15. protuoklopna topničko-raketna brigada (15.POtrbr), podstožerna postrojba po crti zapovijedanja. Nakon preustroja križevačka vojarna je dana na raspolaganje Gradu.
Oko 1.30 17. rujna 1991. izvršeno je razminiranje skladišta i ostatka prometnice (išla je pravcem sjever-jug) te se započelo s utovarom i prebacivanjem naoružanja, streljiva i opreme u vatrogasne domove u tadašnjoj općini Križevci, odnosno Svetom Petru Orehovcu, Miholcu, Kamešnici i Fodrovcu. Sve je završeno do podnevnih sati. Prilikom otpremanja naoružanja i streljiva, manji dio neovlašteno su prisvojili civili, što je dijelom kasnijom operativnom akcijom policije vraćeno.
Drugi dio naoružanja i opreme iz sastava TO Križevci predan je mobiliziranoj križevačkoj 3. pješačkoj bojni 117 brigade ZNG-a, koja je tada imala 110 pripadnika. U 11 sati, za odmazdu zbog oslobođenog skladišta “Široko Brezje”, Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo s 2 zrakoplova napalo je skladište. Zrakoplovi su ispalili dvije rakete koje su pogodile prostor oko skladišta, paljbom iz strojnica po prostoru uz prometnicu Majurec – Križevci. Zrakoplovi su poletjeli sa zračne luke u Banja Luci.
Ustupio: Vlado Radotović
Čitavo vrijeme navedeni objekt je bio okružen hrvatskim oružanim snagama, ZNG-a i policije. Na bivšoj vojnoj ekonomiji JNA “Čret” u vrijeme blokade nalazila su se dva časnika i pet vojnika. Nisu imali nikakav kontakt s vojarnom kroz navedeno vrijeme. Odsječeni i udaljeni od vojarne nisu predstavljali opasnost za naše snage i predali su se 17. rujna 1991. godine u 7 sati.
Pripadnici JNA u Garnizonu “Kalnik” Križevci, skladištu naoružanja, streljiva i opreme “Široko Brezje”, a manje u garnizonskoj ekonomiji “Čret” i Domu JNA Križevci bili su naoružani bogatim arsenalom oružja i streljiva. Koje su to bile količine u križevačkoj kasarni, koje smo zarobili prema komisiji imenovanoj za utvrđivanje i popis zarobljene vojne tehnike i naoružanja su sljedeće: 24 topa T-12 od 100 mm, 18 haubica D-30 od 122 mm, devet komada topova B-l od 76 mm i šest minobacača kalibra 122 mm. Uzeli smo i 12 protuoklopnih lansirnih oružja sustava POLO 9P-122 i šest ZIS topova kalibra 76 mm. Zaplijenjeni topovi T-12 i POLO protuoklopni sustavi bili su formacijsko oružje križevačkog 411. mpoap. JNA. Ukupno smo 17. rujna 1991. godine u Križevcima zarobili smo 93 topnička sredstva JNA.
Ustupio: Vlado Radotović
Popisom je utvrđeno da je od topničkog streljiva u naše ruke palo 2880 projektila od 100 mm, 1440 projektila od 122 mm, 900 projektila promjera 76 mm i 720 mina za minobacače 120 mm. projektila od 90 mm bilo je 1620, protuoklopnih raketa 9M14M 504, a raketa 9M14 M-Pl ukupno 252. UZ 36 raketa za laki raketni lanser LNL promjera 128 mm i oko 1200 ZIS projektila kalibra 76 mm, broj topničkog streljiva kojeg smo pronašli u vojnim skladištima kretao se oko 15.000. Uz sve navedeno, iz skladišta Brezje izvezli smo oko 30.000 protuoklopnih mina.
Od ostalih sredstava, zarobljeno je oko 1100 automatskih pušaka ratnog sastava puka, oko 40 transportnih vozila TAM 150, desetak transportnih vozila TAM 110 i više cisterni, terenskih, sanitetskih i vozila garnizonske radionice. Sama količina oružja, streljiva i ostalih materijalnih sredstava bila je velika, osobito u trenutku kada ga hrvatske snage širom Lijepe naše nisu imale, a imale su kroničnu potrebu za njime.
Pomoć u oružju, streljivu i ostalim materijalnim sredstvima slana je u sljedeće gradove i postrojbe: Sisak (6 topova T-12, 6 haubica 122 mm, po 3 b/k sa vozilima), Vukovar (9 samohotki M 36 od 90 mm), Virovitica (3 haubice 122 mm, 3 topa T-12), Bjelovar (3 topa T-12, pješačko naoružanje ‘veči broj’ s streljivom), Šibenik (1 top B-l 76 mm), Grubišno Polje ( 5 topova T-12, 3 BOV-a s maljutkama, pješačko naoružanje i streljivo), Dubrovnik (pješačko naoružanje i streljivo), Vrbovec, Čazma, Novi Marof. Novi Marof je vratio 120 cijevi nakon preuzimanja Varaždinbrega.
Ustupio: Vlado Radotović
U Širokom Brezju bilo je i oko 3000 cijevi pj. naoružanja od 5. Partizanske brigade. Zelina (vraćeno oružje TO), Podravska Slatina, Zagrebačka Dubrava, Novska, Velika Pisanica (pješačko naoružanje i streljivo), Pag (protupješačke mine). Odvezeno je iz Križevaca u oko 140 kamiona i šlepera.
Sudjelovali smo u jednoj od prvih oslobodilačkih akcija u Domovinskom ratu u operaciji koja se zove „Bitka za vojarne“ u tih nekoliko dana širom Hrvatske zarobljena je glavnina cjelokupnog naoružanja koje će se koristiti u Domovinskom ratu, tek je manja količina kupljena u odnosu na zarobljenu količinu oružja cjelokupnog Varaždinskog i dio Riječkog i Zagrebačkog korpusa.
Aktom Kriznog stožera 5/91 od 18.9.1991. svi objekti i sredstva vojarne stavljeni su na raspolaganje “R” sastavu ZNG-a odnosno postrojbi 3. pješačkoj bojni iz sastava 117 “R” brigade Koprivničko-križevačke smještenoj u Križevcima, što je bio akt lokalnog karaktera, jer je prema Zakonu o obrani RH od 26. lipnja 1991. godine sva imovina bivše JNA postala vlasništvo Ministarstva obrane.
Kako svaka pobjeda u ratu ima nažalost i žrtve, tako je i ova pobjeda 16. rujna 1991. godine odnijela dvojicu križevačkih branitelja na oltar domovine, Miljenka Klobučara i Marija Jembreka.
