Poznati znanstvenik, akademik Igor Rudan u najnovijem postu Karantena Wuhan (14 dio) nazvanom „Kontrast je majka jasnoće“ pokušao je dati odgovore vlastima koje idućih 48 sati moraju donijeti političke odluke bez presedana u novijoj povijesti svijeta. Inače, riječ je o jedinom Hrvatu uz Ruđera Boškovića koji je član Kraljevskog društva (The Royal Society) Britanske akademije znanosti.

Drago mi je bilo danas vidjeti kako je i moj imenjak, Igor Štagljar, odlučio prestati davati izjave za medije o COVID-19, s obzirom na psihozu u kojoj se nalazimo. Zanimljivo je kako se vodeći svjetski znanstvenik iz Toronta, poput Igora Štagljara, ne osjeća dovoljno specijaliziranim pisati o ovoj temi. Vrijedi malo razmisliti o tome.

Idemo sada malo podići razinu s koje gledamo na sve što se zbiva, kako bih vam pokazao koliko je deplasirana većina rasprava trenutno na HR-fejsu, a posebno ono dijeljenje na tabore “ovo je nova kuga” i “ovo je samo gripica”. Nazvao sam ovaj post “kontrast je majka jasnoće”. Njime ću vam nastojati objasniti pitanja koja su DOISTA bitna vlastodršcima koji u idućih 48 sati moraju donijeti političke odluke bez presedana u novijoj povijesti svijeta.

Dakle, kada bi to htjela, Hrvatska bi mogla postati “svjetski prvak” u borbi s COVID-19. Za manje od dva mjeseca mi bismo mogli proglasiti Hrvatsku coronavirus-free zonom. Ukupan broj slučajeva vjerojatno ne bi prešao 1,000, a broj umrlih bio bi doista vrlo malen. I zato su sve rasprave oko težine simptoma COVID-19 i gripe deplasirane, jer to nije ono što epidemiologa primarno brine.

Znači, kada bi Hrvatska danas donijela odluku da želi biti “svjetski prvak” u borbi protiv koronavirusa, trebala bi primijeniti sljedeće mjere sprječavanja širenja virusa – nazvat ćemo to “ekstremno lijeve i planske” mjere. Trebala bi:

– potpuno zatvoriti i nadzirati sve svoje granice, sprječavajući bilo kome ulaz i izlaz;
– sve hrvatske državljane koji se žele vratiti u Hrvatsku primiti, ali ih držati u karanteni barem 30 dana prije no što ih se pusti kućama (tolika je otprilike najdulja zabilježena inkubacija);
– svima narediti boravak u kućama i stanovima iduća dva mjeseca (za to vrijeme bi svi zaraženi oboljeli, pa zarazili druge ukućane, dok virus ne bi više imao na koga skočiti, pa bi nestao);
– radila bi samo samoposluživanja i apsolutni minimum javnih službi (toplane, elektrane, telekomunikacije, TV i radio);
– dopuštati samo najmlađem članu kućanstva da ode do samoposluživanja jednom u svaka tri dana (najmlađem, jer djeca imaju najmanji rizik od umiranja), noseći masku i rukavice, i samo ako nema nikakve simptome;
– svim starijim ljudima organizirati susjeda koji će za njih ići u nabavu, a namirnice im zatim dostavljati noseći masku i rukavice;
– gotovo sve oboljele liječili bi mobilni liječnički timovi koji bi dolazili u kućanstva, s prijenosnim respiratorima; nastojalo bi se po svaku cijenu izbjeći dovođenje zaraženih u bolnice, kako ne bi izazvali bolničke epidemije, koje bi imale puno veću stopu umiranja od epidemija u zajednici;
– bankama, mobilnim operaterima, te ostalima trebalo bi naložiti da NE naplaćuju rate kredita tijekom ta dva mjeseca, već da sve to naplate kao dodatak na redovne rate tijekom idućih 12 mjeseci;