Leon Grgić (49), 27 se godina nije odvajao od svoje Dolores (56). No, ona trenutno zbog raka proživljava svoje posljednje dane u bolnici Novi Marof. Zbog straha od zaraze koronom, osoblje ga ne pušta k umirućoj supruzi, piše 24sata.

Naime, Dolores se razboljela prije dvije godine. U početku bila je u bolnici na zagrebačkom Jordanovcu, na kemoterapiji koje je jako teško podnosila. Ipak, oporavila se nakon nekoliko mjeseci, a tumor se smanjio. Međutim, takvo stanje nije dugo trajalo. Već na jednoj od prvih kontrola, liječnici su im rekli da se tumor opet aktivirao, ali da će sada na njega djelovati, blažom, održavajućom terapijom.

– Nakon toga, Dolores je postala nekako zaboravljiva. Često se nije mogla sjetiti najosnovnijih stvari. Svi su nam govorili da je to posljedica kemoterapije i da je to normalno. A onda ju je počelo zanositi u stranu dok bi hodala. Odjurili smo k liječnicima. Ostvarila nam se još jedna noćna mora. Glava joj je bila puna metastaza – očajno će Leon.

Prebacili su je u Institut za tumore. Podvrgli su je zračenjima. Sve više je slabila. Nakon zračenja se situacija promijenila. Sve je manje mogla hodati i ubrzo je prešla na hodalicu, a iz hodalice u kolica.

– Kad više nije mogla niti u kolica, ja sam je nosio na rukama. Na kraju je postala skroz dementna – kazao je Leon koji je plaćao medicinske sestre da im dolaze kući i činio je sve kako bi Dolores bila doma jer je tako željela i grozila se bolnica. I tako sve do prije nekoliko dana.

Tada je Leonova voljena supruga počela osjećati strahovite bolove. Nije ju više, kaže, mogao ni okrenuti u krevetu s jedne strane na drugu, a da ona za to vrijeme ne proživi pakao. Medicinske sestre imale su svoje radno vrijeme kao i osoblje palijativne skrbi koje im je pomagalo, a kad bi svi otišli, Leon se osjećao bespomoćnim.

– Nisam mogao više gledati koliko ju užasno boli. Uspjeli smo se sporazumjeti da ode u bolnicu uz, naravno, moje čvrsto obećanje da ću neprestano biti tamo. Znam da se na palijativnom odjelu može biti i 24 sata s oboljelim članom obitelji. Mislio sam kako činim pravu stvar. Nazvao sam Hitnu pomoć. Odveli su je u Novi Marof, a ja sam vozio za njima. Kad sam izašao iz auta, nisam mogao disati kad sam čuo što mi govore. Zamaglilo mi se pred očima, a u glavi mi je samo odzvanjalo: „Korona virus, ne možete ulaziti, odite kući“ – objasnio je.

Ispostavilo se kako sada nikako ne može biti uz nju, no još uvijek vjeruje da će se neko čudo dogoditi i da će do nje ipak nekako doći.