Akademik Viktor Žmegač, sveučilišni profesor, germanist, povjesničar književnosti, muzikolog i dugogodišnji suradnik Matice hrvatske, umro je u Zagrebu 20. srpnja u 94. godini.

Viktor Žmegač rođen je 21. ožujka 1929. u Slatini, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Virovitici i Osijeku. Studij germanistike i jugoslavistike završio je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a germanistiku i muzikologiju studirao je u Göttingenu.

Doktorat znanosti stekao je 1959. s temom “Die Musik im Schaffen Thomas Manns” (Glazba u djelu Thomasa Manna). Tema disertacije već na početku Žmegačeva znanstvenoga puta ukazuje na dva područja koja će postati središtem njegova profesionalnog djelovanja i života: književnost i  glazbu, ističu iz Matice hrvatske.

Od 1971. do umirovljenja radio je kao profesor njemačke književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a povremeno je gostovao na stranim sveučilištima u Njemačkoj i Austriji. Od 2002. bio je professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.

Od 1992. gibo je dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a od 2012. godine redoviti član u Razredu za književnost.

Međunarodni ugled stekao je kao germanist, pišući na hrvatskom i njemačkom jeziku. Iz njegova bogatoga opusa izdvajaju se naslovi koje je objavljivao kod domaćih i stranih izdavača: “Kunst und Wirklichkeit “(Zürich 1969.), “Književno stvaralaštvo i povijest društva”  (Zagreb 1976.), “Geschichte der deutschen Literatur vom 18. Jahrhundert bis zur Gegenwart” (urednik i koautor, 3 sveska, Frankfurt am Main, 1978.–1984., nekoliko izdanja), “Težišta modernizma” (Zagreb 1986.), “Povijesna poetika romana” (Zagreb 1987.), “Der europäische Roman. Geschichte seiner Poetik” (Tübingen 1990.), “Tradition und Innovation. Studien zur deutschen Literatur seit der Jahrhundertwende” (Wien-Köln-Weimar 1993.), “Der historische und der typologische Jude” (Tübingen 1996.), “Duh impresionizma i secesije (Zagreb 1993.).

Od 1998. Viktor Žmegač postaje autor Matice hrvatske i u posljednjih dvadesetak godina ta mu je izdavačka kuća objavila 11 knjiga, među kojima se ističu “Od Bacha do Bauhausa” (2006.), “Majstori europske glazbe” (2009.), “Prošlost i budućnost 20. stoljeća” (2010.), “Strast i konstruktivizam duha. Temeljni umjetnički pokreti 20. stoljeća” (2014.), “Četiri europska grada” (2017.), “Portreti gradova” (2019.) te prije nekoliko mjeseci objavljena knjiga “Vrhunski europski romani” (2021.). Trenutno je radio na dovršetku nove knjige koja je trebala biti objavljena početkom sljedeće godine, pod radnim nazivom “Kulturološki kvartet”, napominju iz Matice.

Opus Viktora Žmegača uobičajeno se dijeli na dvije faze: ranu književnoznanstvenu i kasnu kulturološku (Dubravka Oraić Tolić). Kako ističu iz Matice, krunom njegova književnopovijesnog proučavanja smatra se knjiga “Povijesna poetika romana” (treće, prošireno izdanje Matica hrvatska, 2004.), a kapitalnim ostvarenjem kasne faze kulturološko remek-djelo “Od Bacha do Bauhasa”, jedinstvena povijest njemačke kulture, književnosti, glazbe, slikarstva, filma i znanosti, od početaka do danas.

“Rođen na isti dan kao i Johann Sebastian Bach, skladatelj kojega je najviše volio, Viktor Žmegač bio je erudit i poliglot široke humanističke naobrazbe, homo universalis kozmopolitskoga kova. Njemački povjesničar književnosti Dieter Borchmayer istaknuo je da je Viktor Žmegač bio kultna figura nove generacije germanista i napisao da je utjelovljavao ‘tip univerzalnog znanstvenika kakav sve više nestaje u vremenima specijalističkoga znanstvenoga rada’. Njegovim odlaskom završava jedna epoha, a u hrvatskoj i europskoj kulturi ostaje praznina koja se neće moći nadoknaditi. Njegove brojne knjige pak pozivaju nas da ih ponovno pročitamo i poslušamo što nam je imao za reći”, stoji u priopćenju Matice hrvatske.

Žmegač je dobitnik brojnih hrvatskih i inozemnih nagrada: Nagrade Grada Zagreba 1977. i 1998., Nazorove nagrade 1987., Nagrade Krležina fonda 1990. i 2007., zatim Gundolfove nagrade za germanistiku Akademije za jezik i književnost Savezne Republike Njemačke 1987., Herderove nagrade zaklade HSV i Sveučilišta u Beču 1993., znanstvene nagrade zaklade Alexander von Humboldt 1993., i nagrade “Europski krug” Hrvatskog vijeća europskog pokreta 1996.

Također, dobitnik je Državne nagrade za životno djelo 2000., Strossmayerove nagrade (zajedno s Nikolom Batušićem i Zoranom Kravarom) 2002., Nazorove nagrade za životno djelo 2004., Inine nagrade za promicanje hrvatske kulture u svijetu 2005., nagrade Matice hrvatske za znanost “Oton Kučera” i nagrade HAZU “Josip Juraj Strossmayer” 2006., nagrade Pulskog sajma knjiga “Kiklop” 2007., 2009., 2010. i 2011., nagrade Bavarske akademije umjetnosti 2009. i nagrade “Josip Andreis” Hrvatskog društva skladatelja. Odlikovan je Velikim križem za zasluge Savezne Republike Njemačke 1988.

Ispraćaj akademika Viktora Žmegača bit će u krugu obitelji.