Dok traju rasprave o tome jesu li prve epizode najskuplje serije u povijesti televizije i streaminga katastrofalne ili trijumfalne, zavirili smo u Silmarillion, zbirku pripovijesti J. R. R. Tolkiena na kojoj se temelji radnja Amazonova serijala Gospodar prstenova: Prstenovi Moći.

U tome nezaobilaznom štivu za sve ljubitelje Tolkiena i fantasyja – mitskoj kozmologiji koja daje povijesni kontekst Hobitu i trilogiji Gospodar prstenova, u hrvatskom izdanju Lumena i u prijevodu Marka Marasa – čitatelji mogu saznati kako je, zapravo, sve počelo.

Tolkien komplet u kutiji 4

Priče iz Silmarilliona potječu iz duboke prošlosti, još od Prvoga doba svijeta kad je u Međuzemlju živio Morgoth, prvi Gospodar Tame, a vilenjaci visoka roda ratovali protiv njega da se domognu silmarila – Praiskonskih Dragulja koji sadržavaju čisto svjetlo rajskog Valinora.

To djelo neobične ljepote, prepuno mističnih legendi, romantičnih i junačkih priča te strašnih ratova obilježenih iskonskim gnjevom, prvi je put objavljeno 1977. godine, četiri godine poslije Tolkienove smrti, nakon što su se njegov sin Christopher Tolkien i pisac Guy Kay uhvatili ukoštac s vrlo zahtjevnim zadatkom.

Tolkienov prvi i posljednji rukopis

Silmarillion nije obična knjiga; posrijedi je Tolkienov prvi i posljednji rukopis, opsežno djelo koje je glasoviti književnik i filolog pisao i uređivao cijeloga života.

Knjigu izgubljenih priča, kako ju je na početku nazivao, počeo je koncipirati na bojištu u vrijeme Prvoga svjetskog rata želeći darovati svojoj zemlji zbirku legendi, u rasponu od velikih kozmogonija do romantičnih bajki. Od te bogate, raznolike i složene građe, prepune pjesama, ljetopisa, usmene predaje te teoloških i filozofskih razmatranja, Christopher Tolkien i Guy Kay pokušali su sastaviti povezanu pripovijest.

Zbirka pripovijedaka naslovljena Silmarillion sastoji se od pet dijelova. Prve dvije pripovijesti Ainulindalë i Valaquenta govore o nastanku svijeta, o bogovima i anđeoskim silama, a treća, Quenta Silmarillion, o posrnuću najdarovitijeg roda vilenjaka, njihovu progonstvu iz Valinora u Međuzemlje i borbi protiv sila zla. Priče Akallabêth (Pad Númenora) i O Prstenovima Moći i Trećem dobu opisuju Drugo, mračno doba svijeta, u kojemu Sauron postaje novi Gospodar Tame, vilenjaci kuju Prstenove Moći, a bogata i mudra kraljevina Númenor posrće, među ostalim razlozima, zbog „urođene ljudske slabostiˮ.

Upravo u tom razdoblju zbiva se radnja serije Gospodar prstenova: Prstenovi Moći.

Priča o čovječanstvu koje je izgubilo raj

To je štivo iscrpno, detaljno i drukčije pisano od Hobita i Gospodara prstenova. Ono je vrsta povijesnog zapisa prožeta ljubavlju, izdajom, prijateljstvom i moći. Daje dubinu romanima koji su mu prethodili te popunjava praznine i nudi povijesni kontekst dotad tek dotaknut Tolkienovim perom.

„Da biste istinski razumjeli Gospodara prstenova, morate pročitati Silmarillion. Bez iskustva čitanja Silmarilliona Galadriel je samo kraljica koja se boji da će izgubiti kraljevstvo, no ona je puno više od toga, ona je posljednja Noldorka i sudionica Fëanorove pobune kojoj nije nimalo lako ostaviti sve što je sagradila u Međuzemlju i moliti oprost od Valara. Ako niste pročitali Silmarillion, mislite da je Aragorn samo prestolonasljednik staroga kraljevstva koji ostvaruje svoje pravo i uzima krunu. No… Aragorn je, zapravo, posljednji nasljednik edaina, vilin-drugova koji su se suprotstavili Morgothu, kao i Númenorana, nekad ponosnog naroda koji je digao ustanak protiv Valara i propaoˮ, napominje urednica knjige Miroslava Vučić.

Slavonski Brod: Promocija knjiga Dragutina Tadijanovića

Foto: Ivica Galović/PIXSELL

Ističe da je Tolkien, oslonjen na Bibliju i mitologije mnogih naroda, koje je kao poliglot izvrsno poznavao, stvorio fascinantnu priču o čovječanstvu koje je izgubilo raj zemaljski.

Evo što je sâm J. R. R. Tolkien rekao ne samo o Silmarillionu nego i o događajima u pripovijestima Pad Númenora i O Prstenovima Moći i Trećem dobu u opširnome pismu upućenom prijatelju Miltonu Waldmanu 1951. godine, u vrijeme kad je potonji bio urednik u izdavačkoj kući Collins. Podsjetimo, Tolkienova je neispunjena želja bila da Silmarillion i Gospodar prstenova budu objavljeni zajedno kao „jedinstvena duga saga o Draguljima i Prstenovimaˮ.

O Silmarillionu i prvom posrnuću vilenjaka

Legendarni je Silmarillion poseban, napominje Tolkien u pismu, i razlikuje se od svega sličnoga jer nije antropocentričan; u njegovu središtu nisu ljudi, nego vilenjaci. Glavni dio priče, objašnjava, govori o posrnuću najdarovitijeg roda vilenjaka, njihovu progonstvu iz Valinora (što je svojevrsni raj, dom bogova) na krajnjem zapadu, njihovu povratku u Međuzemlje, što im je rodni kraj, ali odavno pod vlašću Neprijatelja, i njihovoj borbi protiv njega, sile Zla koja je još vidljivo utjelovljena.

Fëanor

Facebook

„Najvještiji vilenjak (Fëanor) zatočio je Svjetlo Valinora u tri vrhovna dragulja, silmarile. No domogao ih se Neprijatelj, usadio ih u svoju željeznu krunu i čuvao u svojoj neosvojivoj tvrđavi. Fëanorovi sinovi izgovore grozan i svetogrdan zavjet na neprijateljstvo i osvetu protiv svakoga, čak i bogova, tko se usudi zatražiti udio ili pravo na silmarile. Oni izopače veći dio svojega roda koji se pobuni protiv bogova, napusti raj i pođe u beznadan rat protiv Neprijatelja. (…) Prvi plod njihova posrnuća je ratovanje u raju, gdje vilenjak ubija vilenjaka, što zajedno s njihovim zlim zavjetom prati sva njihova kasnija junaštva, rađa izdaje i kvari sve pobjedeˮ, piše Tolkien.

Silmarillion, dodaje pisac, opisuje povijest rata prognanih vilenjaka protiv Neprijatelja koja se u cijelosti zbiva na sjeverozapadu svijeta (Međuzemlje). Ta je povijest protkana raznim pričama o pobjedi i tragediji, ali završava katastrofom, propašću Drevnoga svijeta, svijeta dugotrajnoga Prvoga doba.