Službeni broj beskućnika u Hrvatskoj je oko pet stotina, no stvarni broj je daleko veći. Statistike govore da je u Hrvatskoj bez ikakvog krova nad glavom čak 2 tisuće ljudi.
Uoči svjetskog dana beskućnika, oni zagrebački, kao i korisnici pučkih kuhinja, dobili su donaciju zaštitnih maski i dezinficijensa.
Imala je tek 13 godina kad je ostala bez roditelja. S 15 je, u potrazi za boljim životom, sama iz Okučana došla u Zagreb. “Nemam nikog više. Svi su pomrli. Ja sam sama”, kaže Ivanka Samovojska na pitanje je li u kontaktu s braćom ili sestrama.
Sama i bez ičeg. Osim sobice u zagrebačkom prihvatilištu za beskućnike – Kosnica. A sve je radila onako kako većina radi. Škola – posao – brak – dijete. Psihička bolest uništavala je jedno po jedno. “I kći me se odrekla. To mi je najveća bol”, kazala je kroz plač.
“Ima osam godina što se ne viđamo, ali maloga vidim. Deda uvijek mi doveze maloga i s njim sam, s prvim mužom, u kontaktu. I on mi pomogne, kad god treba što, a rastavljeni smo 40 godina”, priča.