Koliko Katolička crkva od Republike Hrvatske ukupno godišnje dobije novca zaista je teško izračunati. Zato su tu novinari.

Zahvaljujući, primjerice, istraživanju kolega iz Telegrama i Jutarnjeg lista mogli smo izračunati da je u prošle četiri godine iz programa za razvoj lokalne zajednice Ministarstva regionalnog razvoja od ukupnih 58 milijuna crkvenim institucijama otišlo čak 53 milijuna kuna.

Ili da je Milan Bandić iz komunalnih sredstava zagrebačke četvrti Peščenica prošle godine za crkvene objekte dao gotovo milijun kuna. Javnoj bazi podataka o financiranju Crkve u Hrvatskoj, Ivica Maštruko kaže, naivno se nadati.

križ crkva milodar

“To spada još uvijek u područje želja, htijenja i rekao bih jedne situacije koja vodi normaliziranju odnosa između Crkve i države kojima se sve vlade hvale. Činjenica jest da zbog raznih oblika konformizma, ponašanja vlasti, a to znači i Vlade i svih državnih institucija prema Crkvi je takva atmosfera u društvu stvorena da tako nešto, zapravo u Hrvatskoj nije za očekivati, barem ne tako skoro”, objasnio je Maštruko.

Kako se prije svega radi o transparentnosti državnih financija, zamolili smo razgovor s ministrom financija na tu temu. Odbijeni smo. Odgovor Ministarstva financija na tu temu je sljedeći:

“Temeljem Ugovora o gospodarskim pitanjima Republika Hrvatska obvezala se davati Katoličkoj crkvi iz državnog proračuna novčana sredstva u iznosu koji odgovara dvjema prosječnim bruto plaćama pomnoženim s brojem župa. 2019. taj iznos je bio gotovo 300 milijuna, a 2020. do sada 199 milijuna kuna. Ovi podaci ne uključuju spomenuta 53 milijuna Ministarstva regionalnog razvoja ili Bandićevu komunalnu donaciju, dakle ono što se događa na razinama lokalne samouprave, nevidljivo je.”

kardinal Puljic

“Crkva nije ni poduzeće, Crkva nije ni stranka, Crkva je Crkva, u tome i jest poseban njezin status. Ona je dio društva, ona doprinosi društvu i u tom kontekstu je javna institucija koja živi od donacija od pomoći vjernika, od onih koji daruju Crkvi, dakle, ne vidim ništa loše u tome što se dalo Crkvi”, kazao je Puljić.

Ne, ne, naravno to je i naša obaveza prema Vatikanskim ugovorima, nego ja vas pitam da li bi bilo bolje da je to transparentno jer su to državne financije?

“Što je netransparentno”, pitao je Puljić.

Pa evo, ja kao novinarka ako hoću dobiti podatke koliko je u kojoj godini dobila Crkva od kojeg ministarstva na temelju nekih od članaka Vatikanskog ugovora ili bilo koje druge osnove, ne mogu doći do tih podataka osim ako mi oni ne odgovore, dakle, ne postoji baza koja je javno dostupna, dakle, da se transparentno vidi koliko je Crkva gdje dobila?

“Mi imamo svoju transparentnost, mi smatramo da nismo mi poduzeća koja, mi svaki puta na kraju godine vjernicima polažemo račun”, pojasnio je Puljić.

Ma jasno, ali to je u interesu građana koji su porezni obveznici, iz čijih novaca to ide.

“Mi primamo od vjernika i od poreznih obveznika, jasno, mi vjernicima polažemo račun, ali nismo obvezni podnositi račun onome tko je zainteresiran”, branio se Puljić.

Niste vi, ali je država.

“Onda pitaj državu, pitaj državu, ako nije transparentna”, pozvao je Puljić.

Crkva ima svoju transparentnost, kaže nadbiskup, no građani opravdani javni interes kako država troši javni novac.

A recite mi onda koliki su onda godišnji prihodi Crkve, recimo za prošlu godinu, vi znate koliki je prihod crkve u Hrvatskoj?

“Pa to moram pitati ekonoma, to ja ne vodim brigu”, odgovorio je Puljić.

Može li se dobiti taj podatak?

“Tko? Da vi dobijete”, pitao je Puljić.

Mhm.

“Pa nismo to do sada davali, nismo običavali”, objasnio je monsinjor.

Pa evo biste li mi ga dali?

“Ne bih dao. Ne bih dao, morao bih se savjetovati s biskupima. To je pomalo kao da biste pitali jednoga domaćina, ti si ove godine potrošio koliko? Mislim ja ne znam od kuda meni pravo pitati nekoga koliko je potrošio ili nije potrošio”, oštar je bio Puljić.