Podizanjem hrvatskog stijega i intoniranjem himne u nedjelju je u Nemetinu obilježeno 30 godina od najveće razmjene zarobljenika tijekom Domovinskog rata, uz podsjećanje na torture koje su prošli i sporu ruku pravde prema počiniteljima.

Predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) Zdravko Komšić ocijenio je tom prigodom da će bez suradnje sa Srbijom teško doći do procesuiranja osoba koje su zlostavljale i ubijale hrvatske ratne zarobljenike po srbijanskim logorima.

Kod spomen obilježja podignutog u znak sjećanja na 714 hrvatskih branitelja, žena i civila razmijenjenih 14. kolovoza 1992. godine u Nemetinu, Komšić je rekao da tu neće biti velikog pomaka dok je u Srbiji na vlasti aktualna garnitura.

Podsjetio je da su tužbe podignute te da je pokrenut proces financijske naknade štete logorašima protiv Srbije, ali koliko mu je poznato nitko od čuvara u srbijanskim logorima nije odgovarao za zlostavljanja i ubijanja zarobljenika.

Naglasio je da je Društvo logoraša od premijera Andreja Plenkovića i ministra branitelja Tome Medveda dobilo maksimalnu potporu i obećanje da će se Vlada zauzeti da se to odradi i da logoraši dobiju naknadu štete.

Izaslanik osječko-baranjskog župana, saborski zastupnik Goran Ivanović rekao je da su se u tri desetljeća trebale riješiti mnoge stvari za stradalnike Domovinskog rata. Po njegovim riječima umrlo je već više od 500 razmijenjenih osoba, što znači da ti ljudi nisu doživjeli satisfakciju i da im nije nadoknađena šteta, iako krivci postoje i žive među nama.

Komišić koji je također bio dio razmijene ispričao je da su ih tijekom same razmijene tukli i vrijeđali, a čak su im rekli da ih vraćaju nazad jer ih hrvatska strana neće. Prisjetio se da su ih odveli u Sarvaš gdje su ih na paklenoj vrućini bez vode tukli ruski pripadnici Unprofora. Za njega su dolazak u Nemtin i doček u Osijeku nešto što se niti nakon 30 godina ne da opisati.

Izaslanik premijera Andreja Plenkovića bio je državni tajnik Ministarstva hrvatskih branitelja Darko Nekić, izaslanik predsjednika Zorana Milanovića bio je brigadir Dražen Batrnek dok je Hrvatski sabor predstavljao Nikola Mažar.

Među logorima u kojima su do razmijene 14. kolovoza 1992. bili hrvatski zarobljenici su Stajićevo, Begejci i Niš.