U vremenu kada je svaka druga vijest iz Slavonije ona o mladim ljudima koji su u potrazi za boljim životom morali napustiti obitelj i rodni kraj, pravo je zadovoljstvo kad možeš upoznati mladog čovjeka koji je taj bolji život našao u svom selu, na svojoj zemlji.

Takav čovjek, odnosno žena, je Vedrana Poletar iz Laslova kraj Osijeka koja je zadnje dvije godine nositeljica svog OPG-a i obrađuje 12 hektara zemlje na kojima uzgaja soju i uljanu repicu, piše portal ruralnirazvoj.hr.

“Moji roditelji se već dugo vremena bave ratarstvom, pa je nekako bilo posve prirodno i da se ja uhvatim tog posla. Neko vrijeme sam se vidjela u marketingu i poduzetništvu, ali sad vidim da sam izabrala pravu stvar jer nema boljeg osjećaja nego sjesti u traktor i obrađivati svoj komad zemlje“, veselo će Vedrana.

Dok njezini vršnjaci uglavnom još ne znaju kakva ih budućnost čeka, ova 20-godišnjakinja, po struci komercijalistica, a sada na prekvalifikaciji za poljoprivrednog tehničara, jako ozbiljno govori o svojim planovima za budućnost.

“Nemam namjere stati na 12 hektara već i dalje kupovati zemlji i širiti posao, pa koliko bude“.

Vedrana se u prosincu 2015. godine prijavila na podmjeru 6.1., potpora za pokretanja poslova mladim poljoprivrednicima i prošla na natječaju.

“Zahtjev sam dala 23. prosinca, 2015. godine da bih nakon 10 mjeseci dobila odgovor da sam prošla na natječaju“, govori Vedrana.

“Mjesec dana nakon toga isplaćena mi je prva rata od 114 tisuća kuna, od ukupno 381.150 kuna koliko sam dobila“. Nedavno je predala zahtjev za drugu ratu.

Kupnja poljoprivrednih strojeva

“Kako su mi hitno trebali strojevi, digla sam kredit za traktor, tanjuraču i plug i nadam se to isplatiti od ostatka novca“.

Mlada poljoprivrednica je za cijeli projekt angažirala konzultantsku tvrtku čije usluge je platila 18 tisuća kuna.

“Uvijek bih angažirala profesionalce koji s tim rade svaki dan. Možda bih i ja to mogla dobro napraviti, ali ljudi koji su napisali na stotine tih projekata sigurno imaju puno više iskustva od mene i napraviti će to puno kvalitetnije, a s time mi rastu šanse da prođem na natječaju“.

Cijeli proces pisanja projekta i skupljanja dokumentacije je trajao nešto manje od mjesec dana:

“Samo dva mjeseca prije registrirala sam svoj OPG pa je bilo malo hektično“, smije se Vedrana.

Soja, uljana repica i voćnjak

“Ali zadovoljna sam cijelim procesom. Najduže smo čekali neke papire iz gruntovnice i porezne, ali i to je prošlo u redu“.

Novac dobiven u sklopu podmjere 6.1. Vedrana je namijenila kupnji poljoprivrednih strojeva, prije svega traktora, pluga i tanjurače, dio za otkup poljoprivrednog zemljišta, a dio za proširenje voćnjaka.

Naime, uz soju i uljanu repicu Vedrana je posadila i nešto voća, a svoje nasade namjerava i prošiti kao i staviti ogradu iz voćnjaka.

“Imam stotinjak šljiva Čačanki, ali namjera mi je posaditi ih još“.

Pitamo Vedranu što joj je draže, voćarstvo ili ratarstvo. “Definitivno ratarstvo“, smije se simpatična djevojka.

vedrana poletar

“Osobito otkako imam svoj novi traktor u kojemu mi nije ni hladno ni vruće i osjećam se kao prava kraljica. Voće ipak zahtijeva više truda i rada rukama“.

Mladoj poljoprivrednici nije se teško svako jutro dignuti i prije šest sati, a radni dan često potraje i do kasno u noć.

Najdraže joj je ratarstvo

“Jedino nedjeljom i blagdanima nisam u polju, ali sve druge dane se vrijedno radi. Ništa mi nije teško, jedino se malo špricanja bojim zbog zdravlja pa to ostavljam drugima. Ali zato orem, tanjuram, vršim žitarice, ma sve što treba“.

Kao mlada poljoprivrednica, a još i žena, Vedrana se često sretala s predrasudama:

“Ma nitko nije vjerovao što jedna tako mlada cura ima raditi na zemlji, i to raditi ozbiljno. Kad sam išla registrirati svoj OPG, nitko nije vjerovao da sam punoljetna. Ima puno posla pa ja i tata teško sve stignemo. Bilo bi lijepo naći nekog dragog, radišnog dečka koji bi radio sa mnom. Ako ga ne nađem, morat ću nekoga zaposliti“, odlučna je mlada Laslovljanka za koju nam se čini da će usprkos poteškoćama uspjeti ostvariti sve svoje ciljeve.

prigorski.hr

foto/video: Marko Mrkonjić/pixsell