Obrazlažući novu oslobađajuću presudu za ubojstvo srpskih civila u selu Grubori u kolovozu 1995. sudac zagrebačkog Županijskog suda Ivan Turudić kazao je kako nije dokazano da su odgovorni bivši pripadnici policijske antiterorističke jedinice Lučko Frano Drljo i Božo Krajina, ali da je sigurno da je zločin počinjen u zoni odgovornosti njihove jedinice te da nije adekvatno procesuiran.

“Nesporna je činjenica da je u Gruborima počinjen grozomoran ratni zločin. Da su na bestijalan način ubijeni ljudi koji se nisu mogli braniti, nisu imali veze s ratom ili vojno-redarstvenom akcijom Oluja”, kazao je Turudić. Dodao je da se zločin dogodio tri tjedna nakon Oluje te da su stradali ljudi koji su željeli ostati u Hrvatskoj, jer bi su suprotnom već otišli.
“Svi civili bili su popisani od strane međunarodne zajednice, donošena im je hrana, a znalo se i da će se zločini otkriti u kratkom roku. Tim više što su počinitelji ostavili i ‘dimne signale'”, rekao je Turudić. No, dodao je da ni tijekom ponovljenog suđenja, koje je nakon prve oslobađajuće presude zatražio Vrhovni sud, nije dokazano “ništa osim toga”.
“Nije dokazano da je Drljo ubijao civile i da su obojica spriječila da se to dogodi”, zaključio je sudac.
Neistinite tvrdnje o sukobu sa zaostalim neprijateljskim grupama
Kazao je i kako smatra da je linija zapovjedne odgovornosti “prenisko postavljena”, ali i da nije istinita priča kako su ubojstva posljedica oružane akcije protiv zaostalih neprijateljskih grupa.
Za to, dodao je, ne postoji ni jedan dokaz osim “naknadnog sramotnog falsificiranja izvješća”. U prvom je, naime, stajalo da se ništa nije dogodilo, da bi kasnije bilo lažno navedeno da je bilo vojnih sukoba i da je pored leševa nađeno oružje. No, ništa od toga nije bila istina, a sve je služilo samo kako bi se zataškao ratni zločin, rekao je Turudić.
“Dokle se išlo u pokušajima da se zločin minorizira upućuje i činjenica da u ratnom putu ATJ Lučko i dalje stoji da je došlo do sukoba. No, nije ga bilo jer tamo nije bilo neprijateljskih vojnika”, zaključio je sudac, dodajući kako je “zapanjujuća činjenica” da su neki zapovjednici te jedinice na sudu kazali da su za zločin saznali tek 2003. ili 2004.
“Cijela Hrvatska za to je znala već 25. ili 26. kolovoza 1995. O tome se pričalo i taj događaj je bacio ružno svjetlo, mrlju na akciju Oluja”, tvrdi Turudić.
Tužiteljstvo najavljuje žalbu, a udruge traže kažnjavenje počinitelja
Tužitelj Robert Petrovečki najavio je žalbu na novu presudu, ističući da je sud ponovno donio “pogrešan zaključak” jer na temelju ponuđenih dokaza nije utvrdio da bi Drljo i Krajina počinili kazneno djelo. Dodao je i da tužiteljstvo u ponovljenom postupku nije predlagalo nove dokaze, uvjereno da su ponuđeni dokazi bili dovoljni za osuđujuću presudu.
Na pitanje hoće li tužiteljstvo ići i prema drugim optuženicima Petrovečki je kazao kako je to pitanje drugog postupka.
Predstavnica Documente Vesna Teršelič, međutim, smatra kako nakon novog suđenja ostaje mrlja na onima koji su tog dana bili na mjestu počinjenja zločina i na njihovim zapovjednicima.
“Imamo zavjeru šutnje i pravosuđe koje nije na vrijeme utvrdilo činjenično stanje”, kazala je Trešelić i ponovila da za stradanja 677 civila, koji su prema izvješću HHO-a ubijeni tijekom i naklon Oluje, postoji tek jedna pravomoćna presuda.
Predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić rekao je kako je tijekom oba suđenja utvrđeno da je u spornoj akciji sudjelovalo 35 ljudi te da je sramota države i institucija što ne mogu ustanoviti tko je odgovoran za zločin, ali i što u ratnom putu ATJ Lučko stoji da se radilo o sukobu.
Obrana: Drljo i Krajina su žrtve, drugi su kršili zapovjednu odgovornost
Drljin odvjetnik Ljubo Pavasović Visković kazao je da je zadovoljan presudom te dodao da se “jedan ovako stravičan zločin sigurno ne može razriješiti tako da se nad nevinim ljudima počini nova nepravda”.
“Drljo je žrtva ovog postupka, slučajni okrivljenik i osoba kojoj je bila namijenjena uloga da strada u cijeloj ovoj priči”, dodao je odvjetnik.
Krajinina odvjetnica Jadranka Sloković kazala je da je tijekom suđenja nesporno utvrđeno da su “neki drugi ljudi u zapovjednoj liniji napravili stvari koje, u najmanju ruku, predstavljaju kršenja zapovjedne odgovornosti u smislu da su se radila lažna izvješća te u smislu da nije ta zapovjedna linija ni na koji način bila uključena u kazneni progon”.
“Imali smo zapovjednu liniju od kojih neposrednog zapovjednika na terenu nema. Oni koji su njemu bili nadređeni ne znaju ništa, a ovi koji su bili najviši po rangu sastavljaju lažna izvješća u namjeri da se prikrije ratni zločin”, zaključila je Sloković.

(Hina)

fah