U mjestu Trema Prkos na području općine Sveti Ivan Žabno na kućnom broju 109 posjetili smo Ljubu Bugarin (70) s kojom živi Branko Marković Pugar (63). Razgovarali smo sa starim i bolesnim ljudima koji nemaju dovoljno novaca da bi se prehranili, jer s malom mirovinom jedva plate režije, potrebne lijekove i naftu za traktor kojeg koriste za prijevoz do liječnika. Ljuba i Branko teška srca zamolili su križevačku humanitarku Liviju Jakopović da njihova tužna životna priča dođe u medije.
Dok su pričali u grču i suzama šokantno im je bilo vidjeti fotoaparat pa im nismo fotografirali lica. “Trebamo bilo kakve hrane, trebamo pomoć, a ne želimo da nam se vide lica i da nam se ljudi smiju”, rekla je Ljuba, a Branko je nastavio pričati.
“Doselio sam u Tremu Prkos 2000. godine iz mjesta pored Velikog Trgovišća i od tada živim s Ljubom. Živimo sami, nemamo nigdje nikoga svoga. Nemam djece, nisam se ni ženio, sestra mi je mlada umrla. Raditi više ne mogu, sretan sam što mogu sjesti na traktor i odvesti se do liječnika. Moram ići kod liječnika i na vađenje krvi, jer sam imao emboliju pluća. Stavim na sjedalo traktora pet deka tako da praktički traktor vozim i stojim, jer ne mogu sjediti. Imam plastične kukove, plastično koljeno, imam proširenje srca”, tužno je rekao Branko.
Dodao je kako Ljuba ima 1070 kuna mirovine, a on 350 kuna socijalne pomoći. “Režije nam iznose trećinu ukupnih primanja, oko 500 kuna i s ostatkom novaca ne možemo zadovoljiti osnovne životne potrebe”, kazao je Branko.
I Ljuba ima zdravstvenih problema. “Imam problema s tlakom i otkucajima srca, ne smijem biti na suncu i liječnik mi ne preporuča fizički rad. Imamo samo nešto kukuruza s čime hranimo kokoši. Nitko nas posjećuje, a susjedi oko nas su sami stari ljudi pa možemo reći da nemamo susjeda u selu”, kazala je u grču Ljuba Bugarin.
Dodala je kako im je iz godine u godinu sve teže. “Godine idu, zdravlje nas napušta, više smo gladni nego siti. Kupimo vreću kruha, malo graha, a kokoši imamo i to ćemo jesti dok će biti. Sram nas je što tražimo hrane, ali prisiljeni smo na to. Dok sam mogla znala sam nabrati vrganja pa bi ih jeli svaki dan. U kući ne možemo otvoriti prozore, čavli su na njima. Spavamo u sobi punoj vlage, nemamo peć u sobi i tako spavamo cijelu zimu”, rekla je. Napomenula je kako je sretna što je u mladosti uspjela napraviti kupaonicu.
“Barem se možemo okupati. Maksimalno štedimo, jer ne možemo platiti visoke režije pa ne koristimo perilicu rublja. Molila sam načelnika općine Sveti Ivan Žabno bilo kakvu pomoć, ali nismo dobili ništa, čak niti drva, valjda zato što su nam visoka primanja, tužno je rekla Ljuba Bugarin.
Ljuba i Branko trebaju Vašu pomoć! Ako im želite pomoći možete ih kontaktirati na broj 099/513 – 46 05.
Na kraju ćemo spomenuti da je Livija Jakopović pokretačica facebook grupe “Dobro je činiti dobro” koja broji više od 2000 članova. Broj članova raste iz dana u dan i gotovo svima je potrebna pomoć.
prigorski.hr