Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić predvodeći misu na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava Domovinskoga rata poručio je kako danas obilježavamo “tužan dan stradanja kada je okupatorska vojska JNA razorila Vukovar i Škabrnju”.

“Ta dva mjesta, na dva različita kraja Lijepe naše, utjelovljuju u sebi zvukove njezine himne: Teci Savo, Dravo teci; sinje more svijetu reci da svoj narod Hrvat ljubi!”, istaknuo je nadbiskup Puljić te dodao kako je okupator mislio ugasiti neutaživu čežnju ljudi za slobodom.

Naglasio je kako je ta čežnja nakon pada Berlinskoga zida, “toga vidljivoga sramotnoga znaka moći ateističke i komunističke ideologije”, još više rasla i bujala u srcima ovoga puka.

Ocijenio je kako je ta čežnja bila nošena Gundulićevim snom ‘o lijepoj, dragoj i slatkoj slobodi, koju nam višnji Bog je do’ te dodao kako se širila velikom brzinom od juga do sjevera, i od istoka do zapada, koju ništa nije moglo zaustaviti pa ni strašna stradanja grada Vukovara i sela Škabrnje.

Podsjetio je na stradanja i borbe na Mitnici, Sajmištu Trpinjskoj cesti i Vukovarskoj bolnici, Borovu naselju i okolnim mjesta te u sjećanje prizvao vukovarske junake: Blagu Zadru, Alfreda Hill-Atilu, Marina Vidića-Biloga, Ivana Anđelića-Doktora, Juraja Njavru, Nikolu Pappca, Jeana Mischela Nicolliera, sve branitelje i zapovjednike, ranjene i poginule, zatočene i nestale čija su imena upisana u srca naša i uklesana u temelje hrvatske države.

“Prisjećamo se i one kolone iscrpljenih građana koji, prepušteni pobješnjelim okupatorima moradoše napustiti svoj voljeni grad, užasa masakra u bolnici i na Ovčari, te križnoga puta do Memorijalnog groblja”, rekao je Puljić dodavši kako se sve to događalo pred očima moćnika Europe i svijeta koji su, nažalost, dobrim dijelom šutjeli i gledali strašno krvoproliće.

Ocijenio je kako bismo imali dovoljno razloga srditi se i prigovarati onima koji su razarali i uništavali ljude i kulturu ovoga grada, kao i ljutiti se na odgovorne iz međunarodne zajednice što su dopustili agresiju na Hrvatku i mjesecima nijemo promatrali stradanja ljudi i razaranje sela i gradova.

No, dodao je zadarski nadbiskup, mi se nismo sabrali na ovu svečanost zbog njih, nego zbog onih koji su ovaj grad i zemlju Hrvatsku voljeli, čuvali i branili.

“S istom ljubavlju i mi smo stigli iz svih dijelova Hrvatske pokloniti se žrtvi Vukovara koja je postala zalogom naše slobode, rekao je i dodao kako u okružju memorije koja zrači ljudskom i kršćanskom duhovnošću želimo danas očistiti svoje pamćenje od svih loših primisli i osjećaja, te zahvalna srca i raspjevane duše moliti i pjevati.

I kao što smo u onim teškim danima razaranja ovog bisera grada tijekom listopada i studenoga 1991. bili s vama i divili se junačkom otporu hrabrih branitelja, tako smo, poručio je mons. Puljić, danas puni pijeteta došli zajedno moliti se Bogu i zahvaljivati za dar slobode koju nam višnji Bog je darovao po žrtvi i stradanju vaših očeva, sinova i muževa.

(Hina)

fah