Hrvatski pjesnik rođen u Beketincu pokraj Križevaca 22. lipnja 1874. godine. Gimnaziju pohađao u Zagrebu i Požegi, a završio 1893. u zagrebačkom sjemeništu. Bio je činovnik i nadzornik zagrebačke Direkcije državnih željeznica te 1920-ih priređivao za tisak pravila željezničke službe. U književnosti se javio radom Podravske pjesmice (Vienac, 1897, 33). Pjesme, humoreske, pripovijesti, članke o književnosti i prijevode s latinskoga i rumunjskoga tiskao je u Viencu (1897–1901), Prosvjeti (1898–99, 1911, 1913), Hrvatskom planinaru (1900), Hrvatskom kolu (1905), Omladini (1918–19), Savremeniku (1920), Hrvatskoj reviji (1929) i Novostima (1929). Stihove objelodanjene do 1900. skupio je u knjigu Pjesme i tiskao pod pseudonimom Milivoj Podravski. Predgovor je napisao J. Hranilović, a knjiga je posvećena Filipašićevu pjesničkom uzoru Đ. Arnoldu. Time se mladi F. svrstao na stranu »starih« na početku žučljive borbe tradicionalne romantičko-realističke i moderne simbolističko-impresionističke književne škole, a k tome je u knjizi objavio i programatsku pjesmu Mante me se!, u kojoj su »mladi« prepoznali napad na sebe, kao i u Hranilovićevu predgovoru. Te godine »mladi« su pokrenuli i svoje glasilo Život te je u njemu M. Dežman Ivanov napao i Hranilovića i Podravskoga, o kom argumentirano tvrdi da je prepjevao već mnogo puta opjevane teme, što je izazvalo Hranilovićeve odgovore i njegove napade na »mlade«. Tako je Podravski bio uzrokom polemike u kojoj su se kristalizirala stajališta dviju oštro suprotstavljenih književnih škola na prijelomu stoljeća. Kritika je naglasila »zdrav realizam« (D. Politeo) Podravskoga, a S. S. Kranjčević dobrohotno, uz promašaje, ističe »pravi pjesnički momenat« stihova zavičajnih, podravskih motiva. Ostaje činjenica da je P. uporno pisao pjesničkom fakturom P. Preradovića, A. Šenoe, Arnolda i nešto manje Kranjčevića u vremenu u kojem hrvatsko pjesništvo čini velik pomak prema modernizmu. Poslije nije objavljivao mnogo; dotjeranošću lirske forme izdvajaju se Pjesme duše (Savremenik, 1920) te u Prosvjeti objavljene balade Kneginja Orlamunda (1911) iSmrt grofa Petra Zrinjskoga i Frana Krste Frankopana (1913). Objavio je pet prijevoda Horacijevih pjesama (Hrvatsko kolo, 1907). U rukopisu ostavio roman o propasti Jeruzalema. Bavio se slikarstvom, pretežito radeći u tehnici akvarela.

prigorski.hr/enciklopedija.lzmk,hr

fotografija: Gradski muzej Križevci