Tjednik Polet, kultno omladinsko glasilo koje je u novinske stupce kasne komunističke Hrvatske i Jugoslavije uvelo strip, rock, fotografiju i razne oblike supkulture, trajno pomaknuvši svjetonazorske granice onodobnih medija, ali i javnosti, dobio je u knjizi sveučilišnog profesora, publiciste i novinara Željka Krušelja “Igraonica za odrasle: Polet 1976.-1990.” prvi sveobuhvatan i temeljit prikaz svojeg djelovanja.

Knjiga je objavljena u izdanju riječkoga nakladnika Adamića, a u Zagrebu je u srijedu u Novinarskom domu o njoj govorio Zoran Simić, najdugovječniji od devet glavnih urednika toga omladinskog lista – nakon dvije godine na funkciji zamjenika glavnog urednika, na njegovu je uredničkom čelu bio od 1985. do 1990.
Istaknuo je kako je Krušelj tom knjigom napravio golem novinarski posao, pregledavši, u svrhu njezina pisanja, svaki ikad objavljen broj Poleta, kako bi “opisao jednu prošlost o kojoj se puno govori i dao joj svoju dimenziju”.
“Mi se nismo toliko bavili politikom, već se politika bavila s nama, a Krušelj je u toj knjizi dao presjek tog bavljenja. Također je svima nama koji bismo htjeli još nešto dopisati dao priliku za to”, kazao je Simić, napomenuvši kako se “o toj knjizi može i polemizirati: ona se ne mora shvatiti jednoznačno, ne mora se svima svidjeti”.
Istaknuo je kako knjiga sadrži indeks s 2100 imena i prezimena svih ljudi koji su na bilo koji način surađivali s Poletom, “dajući sjajnu priču o generacijama koje su prošle kroz tu redakciju i do danas ostavile trag u svim segmentima društva”.
Faktografska posveta kreativnosti jednoga vremena
Na temelju uvida u svih 426 brojeva lista, kao i u opsežnu arhivsku dokumentaciju te razgovore s nizom sudionika tih zbivanja, Krušelj se u knjizi bavi objašnjenjem političkih okolnosti u kojima je Polet izlazio, nastojeći dokazati da je taj list nastao kao aktivistička potreba rukovodstva Saveza socijalističke omladine Hrvatske, masovne organizacija koja je promovirala interese vladajućeg Saveza komunista.
Kušelj, koji je novinarski zanat počeo “peći” upravo u Poletu, napomenuo je kako mu namjera nije bila napisati “apologiju, apoteozu ili spomenik Poletovcima”, već “faktografski točnu publicističku knjigu”, zasnovanu na faktografskim podacima.
Još manje je htio napraviti obračun s Poletovcima i poletovskim vremenom, kazao je, već je želio, sakupivši na tisuće činjenica, “na što objektivniji način govoriti o najkreativnijoj generaciji hrvatskih novinara, koja je odredila budućnost ne samo kasnog socijalizma nego i onoga što se događalo u neovisnoj Hrvatskoj”.
“Poletovci su odredili su i medijsku i znanstvenu i kulturnu i poduzetničku te, u konačnici, i pravosudnu i političku scenu toga vremena”, kazao je. “Ono što je vrijednost Poleta, što ga je učinilo doista fenomenom, veliki su pomaci u kreativnom i svjetonazorskom smislu jer mi smo istinski vjerovali u demokraciju i demokratizaciju kao proces, u to da one slobode koje smo osvojili više nikada ne napustimo, da to bude naša tekovina za bolje društvo”, poručio je.
Upravo se na činjenicu da je Polet, koji je izlazio u Zagrebu u razdoblju od 1976. do 1990., uporno bježao iz dotad zadanih okvira i trendova, “vješto izbjegavajući indoktrinaciju”, odnosi i naslov knjige.
Polet je kriv za sve
Osim upornog zagovaranja zapadnih vrijednosti, Polet je puno učinio za afirmaciju hrvatske književnosti, kazališta i filma, te odigrao važnu ulogu u postupnoj demokratizaciji medijskog prostora, stekavši kultni status među mladima, ne samo u Zagrebu, nego i u cijeloj Hrvatskoj.
List koji je izlazio pod sloganom “Polet je kriv za sve!” u povijesti hrvatskih tiskovina ostao je zapamćen i po potpuno novom pristupu novinskom prijelomu i dizajnu, načinu korištenja fotografija i po inovativnom pristupu prodaji lista. Najprije je snažno promovirao strip, konkretno skupinu Novi kvadrat, nakon toga i glazbeni Novi Val.
Brojne afere dovodile su do čestih promjena Poletovih uredništava: u desetljeće i pol izlaženja, na nekoliko zagrebačkih adresa promijenilo se čak devet glavnih urednika, što je u pravilu rezultiralo i većim promjenama u redakcijama. Svaka je redakcija imala neke svoje specifičnosti i koncepcijske prioritete, tako da se list ne može jednostrano vrednovati: neke su se redakcije vrlo kritički odnosile prema vlastima, druge su bile oportunistički usmjerene, a jedna se i aktivno uključila u borbu za vlast sukobljenih partijskih frakcija
Naklada lista u prosjeku se kretala oko 25-30 tisuća primjeraka, s kratkim uzletom do 80-ak tisuća primjeraka. Polet je ugašen u kaotičnim okolnostima raspada komunističkog sustava, jer se kao proračunski projekt nije uspio transformirati na tržišne uvjete poslovanja.
O svojim danima u Poletu govorili su na predstavljanju i pisac Pero Kvesić, prvi glavni urednik Poleta; ekonomski komentator i jedan od glavnih urednika Poleta Ratko Bošković; umjetnički direktor lista Ivan Doroghy, kao i današnja glavna urednica tportala Đurđica Klancir koja je u Poletu bila urednica dvije godine, koja je istaknula kako novinari Poleta nisu bili svjesni niti su promišljali politički kontekst: “Polet je funkcionirao kao radionica novinarstva”, kazala je.
Predstavljanje knjige, čiju naslovnicu potpisuje prvi grafički urednik Poleta, svjetski priznati dizajner Mirko Ilić, okupilo je u Novinarskom domu velik broj Poletovaca i njihovih kolega, koji su se u druženju uz glazbu po izboru Zorana Peze prisjetili zajedničke, ali i kolektivne, kreativne prošlosti.

(Hina)

fah