Tereza Kesovija u velikoj dvorani Lisinskog na najljepši je način obilježila 60 godina briljantne glazbene karijere, koncertnim spektaklom pod nazivom “To sam ja”, pod producentskom palicom Paule i Đela jr. Jusića, u organizaciji Udruge Trubadur.

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandic uručio je Terezi buket crvenih ruža.

Tereza Kesovija, rođena je u Dubrovniku, 3. listopada 1938. Upravo u Dubrovniku, u kojem je Tereza živjela isprva skromno sa svojim ocem, pomajkom i bratom, počela je njena karijera osnovnim glazbenim obrazovanjem. Tereza je, kao maturantica srednje glazbene škole u Dubrovniku na Odsjeku za flautu, osvojila Grand Prix na natjecanju mladih glazbenika u Ljubljani 1958.. Studij glazbe započinje na Glazbenoj akademiji u Zagrebu, svirajući istovremeno u Simfonijskom orkestru Radio Zagreba. Diplomirala je na odsjeku za flautu u klasi prof. Thea Tabake. U to vrijeme počinje nastupati i kao pjevačica.

Marko Prpić/Pixsell

Marko Prpić/Pixsell

Prvi nastup pred većim auditorijem Tereza je imala 1961. u zagrebačkom Varijeteu, a prvi inozemni nastup bio je na festivalu Pjesma za Europu u St. Vincentu u Italiji 1962. Tijekom karijere, koja traje preko 45 godina, Tereza je nastupala na svim domaćim festivalima, gdje je bila i nagrađivana. S festivala u Splitu, Opatiji, Zagrebu, Sarajevu i Beogradu publika je pamti po pjesmama autora: Zdenko Runjić, Nikica Kalogjera, Arsen Dedić, Kemal Monteno, Đelo Jusić,Stipica Kalogjera, Andrej Baša i drugih.

Terezinu međunarodnu karijeru obilježavaju nastupi i gostovanja na festivalima u Bratislavi, Rio de Janeiru, Meksiku, Sopotu i Antaliji te na Kupu Europe u Bernu. Dva je puta Tereza pjevala i na Pjesmi Eurovozije: 1966. godine kao predstavnica Kneževine Monako s pjesmom “Bien plus fort”, kad je sa 0 bodova dijelila posljednje (17.) mjesto s Italijom, te 1972. godine, kad predstavlja i Jugoslaviju s pjesmom “Muzika i ti” te osvaja 9. mjesto. Održavala je i turneje širom svijeta.

U Francuskoj je tijekom 1960-ih i 1970-ih izgradila karijeru. Francuska karijera počinje još 1965., kad pjeva “Larinu pjesmu” (La Chanson de Lara) iz filma Doktor Živago. Za svoga boravka u Francuskoj Tereza surađuje s poznatim zvijezdama kao što su Serge Lama, Tino Rossi, Gilbert Bécaud i Ritta Pavone. Vrhunac je njen solistički koncert u pariškoj Olympiji održan 1988. godine. Poslije 19 godina, 16. studenog 2007., Tereza je održala trijumfalan povratnički koncert u Olympiji.[1] Tereza je napisala i dvije uspješne autobiografske knjihe i to Libertas (izdavač Mirta) 1994. te To sam ja (Večernji list) iz 2014. godine.

Za svoj umjetnički rad Tereza je nekoliko puta bila nagrađivana prestižnim društvenim nagradama, među kojima su i Nagrada Vlaho Paljetak 1977., te Nagrada Đeki Srbljenović za poseban doprinos Splitskom festivalu 2000. Godine 1999., Tereza je odlikovana i proglašena Vitezom Visokog odličja za doprinose u kulturi (Chevalier des Arts et Lettres), koju dodjeljuje predsjednik Republike Francuske, a ubrzo potom uručena joj je i Zlatna povelja humanizma.

Tereza je nastupala i na velikim koncertima UNICEF-a, prilikom kojih je upoznala i brojne zvijezde poput Charlieja Chaplina, Richarda Burtona i Petera Ustinova. Dobitnica je nagrade Porin za životno djelo 2009. Iste godine dobija i nagradu grada Dubrovnika za životno djelo. Nagradu Porin dobija i 2017. za najbolji album zabavne glazbe u prethodnoj godini za Oči duše u izdanju Dallas Records.

prigorski.hr