Od desetorice engleskih mučenika što ih je 25. listopada 1970. Pavao VI. proglasio svetima, jedan je brat pomoćnik Družbe Isusove, a to je sv. Nikola Owen. Njegov se blagdan, dok je još bio blaženik, u nekim biskupijama slavi 22. ožujka, dok ga Družba Isusova skupa s Edmundom Campionom, Robertom Southwellom, ostalom sedmoricom svetih i šesnaestoricom blaženih mučenika slavi 1. prosinca. Mi ćemo tu lijepu dušu izdvojiti od ostalih, da je što bolje upoznamo, i to baš na današnji dan.
O Nikoli Owenu prije njegova ulaska u Družbu Isusovu godine 1580. ne znamo gotovo ništa, čak niti gdje se rodio ni što je radio. U Družbu je ušao kao brat pomoćnik, i to u ono vrlo teško doba, kad je u Engleskoj biti isusovac značilo biti spreman na najokrutnije mučeništvo. Bio je malena stasa pa su ga zvali Little John – mali Ivan, ali se u tome slabašnom tijelu krio jak duh, pravi svetac, spreman uvijek na mučeništvo. Nikola Owen bio je čovjek duboke duhovnosti, pobožan i nevin. Uz to je bio izvanredan graditelj pa je u kućama katoličkih velikaša gradio skloništa za svećenike da bi oni mogli u njegovoj domovini, gdje je katolička vjera stavljena izvan zakona, što sigurnije djelovati i biti na službu onima vjernima koji su odbacivali Anglikansku crkvu. Zbog izvanredno teških prilika Nikola nije mogao živjeti u zajednici, jer je to bilo opasno, već sam. Dušu je hranio molitvom, razmatranjem, svakodnevnom pričešću i tako je po milosti dorastao svim kušnjama koje su ga čekale.
Čas kušnje nastupio je za brata Nikolu Owena prvi put godine 1594. kad je bio izdan i zatvoren. No, tada su katolici platili za njega oveću svotu novca i on se opet domogao slobode te nastavio svoju djelatnost. Drugi put je uhvaćen godine 1606. skupa sa svojim provincijalom o. Henrikom Garnetom. Povod za to bila je tzv. barutna zavjera, za koju su vlasti okrivile i isusovce, premda im se to nije moglo dokazati. Nikola je uhićen dok se nalazio u dvorcu Hindlip, u grofoviji Worcester. Zatvoren je najprije u zatvor Marshalsea, a zatim je prevezen u zloglasni londonski Tower, u kojem su čamili mnogi nedužni katolici, žrtve državnog nasilja. Lord Robert Cecil, kojemu je bila dobro poznata bratova aktivnost, dao ga je podvrgnuti najsvirepijim mukama. Htio je od njega doznati što više imena svećenika, koji su potajno u Engleskoj djelovali, a kojima je upravo brat gradio skloništa.
Brat je u mukama ostao postojan. Ništa ga nije moglo slomiti: ni prijetnje, ni obećanja, ni muke. Šutio je kao zaliven. U strašnim je mukama 2. ožujka 1606. i izdahnuo. Ne mogavši ga slomiti, oklevetali su ga da je počinio samoubojstvo ne bi li tako osramotili njegovu časnu i svetu uspomenu. Mržnja je uvijek slijepa te ne bira sredstva. Protivnik mora biti zgažen te tjelesno i moralno dotučen. No, na sreću, istina se uvijek sazna pa junaštvo Kristovih svjedoka dođe na vidjelo.
Nakon svestranog i pomnog istraživanja dokazana je mučenička smrt Nikole Owena pa ga je Pio XI. na Božić 1929. proglasio blaženim, a u naše je dane proglašen i svetim. Prigodom njegove i ostalih engleskih mučenika kanonizacije papa Pavao VI. u prigodnoj je homiliji rekao ovo: “Današnja Crkva i svijet osjećaju veliku potrebu za muževima i ženama u svakom staležu života, koji će biti slični ovim svetim mučenicima. Samo osobe takvoga kova, takve svetosti, moći će preobraziti naš izmučeni svijet dajući mu onaj mir, onu pravu duhovnost i kršćansko usmjerenje, koje svi tako žarko želimo.” To je poruka Nikole Owena i njegove subraće, mučenika, našem vremenu. Zato ih je Crkva baš danas stavila visoko na svijećnjak da nam svijetle.