26. rujna Crkva slavi sv. Kuzmu i Damjana, dvojicu braće blizanaca – liječnike koji su, prema predaji, besplatno liječili ljude i na takav način privlačili mnoge da se obrate na kršćanstvo, te su zbog svoje vjere podnijeli mučeničku smrt.
Sveti Kuzma i Damjan su rođeni oko 270. god. u gradu Egeji u današnjoj Turskoj, a predaja ih navodi kao pobožne ljude koji su svojim liječničkim umijećem ne samo liječili od tjelesnih bolesti, nego i od duševne praznine, te su strpljivošću i dobrohotnošću privodili mnoge ljude ljepoti Kristove riječi. Pripravljali su razne napitke i druge pripravke, od kojih bi ljudi ozdravljali, a kada su ovi braći za ozdravljenje htjeli zahvaliti novčanim prilogom, blizanci nisu htjeli uzimati novac, nego su im predlagali da ga daruju siromasima i bolesnima.
Pripisuju im se i mnoga čudesna izlječenja koja su činili u Božje ime, a kao najneobičnije, koje se često prikazuje u ikonografiji i slikarstvu, spominje se presađivanje noge s netom preminulog Etiopljanina na jednog bijelca. Redovito se u ikonografiji prikazuju zajedno, i to nerijetko tako da jedan gleda u nebo, a drugi u zemlju, što simbolično označava otvorenost prema Bogu, duhovnosti i zazivanje Božjeg milosrđa, a istovremeno i izravna skrb za dobrobit bolesnika i njihovo izlječenje. Obično su obučeni u tunike ili pregače, ponekad imaju kape na glavama, a prikazuju se s liječničkim i ljekarničkim sredstvima: sveti Kuzma je zaštitnik liječnika pa se češće zna prikazivati kako u rukama drži bočicu (za uzorak urina), a sveti Damjan je zaštitnik liječnika-ljekarnika pa se prikazuje više s obilježjima prikladnima za to zvanje, odnosno u rukama drži posudicu s mastima, špatulu, apotekarska vagu, knjigu recepata i sl.
Kako su svoje znanje uvijek pružali besplatno, zvali su ih anargyroi (= bez srebra), odnosno nepotkupljivi, oni koji ne trebaju srebro. Unatoč tolikoj požrtvovnosti, nesebičnosti i ljubavi prema drugima, izazvali su bijes i mržnju kod pogana, te su ih ovi za vrijeme progona cara Dioklecijana optužili da se koriste čarobnjaštvom kako bi okrenuli ljude na kršćanstvo.
Tako im je prefekt Cilicije, tadašnje rimske pokrajine u kojoj se nalazio grad Egeja, najprije nudio razne povlastice da se odreknu svoje vjere, a kada to dvojica braće nisu prihvatili, stavili su ih na višestruke muke i na kraju ubili oko 300. god. tako što su im odrubili glave sjekirama, a tada su zbog istih razloga pogubljena i trojica njihove mlađe braće.
Štovanje svetih Kuzme i Damjana se proširilo već u 4. st., a na njihovu je grobu čudesno ozdravio car Justinijan (5./6. st.) od opasne infekcije koju je zadobio prilikom ranjavanja, te im je u znak zahvalnosti podigao velebnu crkvu u Carigradu. Otprilike u isto vrijeme i papa Feliks IV. dao je sagraditi crkvu posvećenu toj dvojici nesebičnih liječnika u Rimu, a potom su uslijedile i druge crkve za čije su zaštitnike postavljeni sv. Kuzma i Damjan.
Štuju se kao zaštitnici liječnika i kirurga, stomatologa, ljekara, veterinara, farmaceuta, frizera, brijača, blizanaca, siročadi i slabovidnih osoba, te su po njima naslovljene i mnoge crkve i kapele diljem svijeta. Vrlo su omiljeni i čašćeni sveci u puku, kako na Istoku, tako i na Zapadu, a štuju se i u Anglikanskoj Crkvi. Od 1995. god. proglašeni su i kao zaštitnici Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a kod nas se posebno štuju u dalmatinskim krajevima i na otoku Lastovu.
izvor: vjeraidjela.com