U ponedjeljak, 13. veljače navršeno je 230 godina od smrti Ruđera Josipa Boškovića. Tim je povodom u Poštanskom uredu u Svetom Ivanu Žabnu predstavljen prigodni poštanski žig i serija od četiri prigodne omotnice o ovom našem velikom fizičaru, matematičaru, astronomu, diplomatu i latinskom pjesniku. Prigodni poštanski žig i omotnice dizajnirao je prof. Zoran Cvetković, voditelj Filatelističke grupe u Osnovnoj školi “Grigor Vitez” Sveti Ivan Žabno.
Na početku svečanosti nazočne je pozdravio Tomislav Hanžeković, ravnatelj OŠ “Grigor Vitez”, te zahvalio svima koji su pomogli da se izda prigodni žig i omotnice posvećene jednoj od najznačajnijih osobnosti na području znanosti u 18. st. Posebni ton svečanosti dala je Patricija Tadić, 6. b otpjevavši “Neka cijeli ovaj svijet”. Slijedio je razgledanje prigodnih omotnica. Nakon toga poštarica Klaudija je uputila male filateliste kako treba stavljati žig na omotnicu što su oni vrlo pažljivo činili.
Program je nastavljen u OŠ”Grigor Vitez” gdje su učenici sedmih i osmih razreda, kroz prezentaciju, saznali više o znanstvenim dostignućima Ruđera Josipa Boškovića. O tome im je govorio Jerko Barišić, vanjski suradnik, a profesori Tomislav Hanžeković i Ratko Matić dopunili su njegovo izlaganje.
Učenicima se nastojalo približiti Boškovića kao matematičara, astronoma, fizičara, geodeta, teoretičara strukture tvari i pjesnika. Brojni su matematički problemi kojima se bavio Bošković. U izlaganju je samo spomenuto da je iza sebe ostavio veliki broj teorema (poučaka).
Držao je puno prije Einsteina da je brzina svjetlosti konstantna, a obojica tvrde da su vrijeme i prostor relativni. Nakon triju opažanja pjega na Suncu, određuje Sunčevu rotaciju i njegov promjer. Mjereći meridijane došao je do zaključka da je Zemlja geoid, a ne kugla. U fizici je poznat po prizmi s promjenjivim kutom i po kružnom mikrometru. Boškovića će se možda najviše pamtiti po njegovoj teoriji o strukturi tvari po kojoj su temeljni elementi tvari neprotežne točke (atomi) razasute u praznom prostoru. Na maloj udaljenosti točke se odbijaju, a na velikoj se privlače.
On smatra da se sila između dviju točaka mijenja iz odbojne u privlačnu i obratno. Teoriju atoma detaljno razrađuje u svojem glavnom djelu “Teorija prirodne filozofije, svedena na jedan jedini zakon sila koji postoji u Prirodi”. Napravio je planove za popravak kupole bazilike Svetog Petra u Vatikanu. Stigao je mnogo toga promatrati na nebu. Inspiriran pomrčinom Sunca i Mjeseca piše o tome pjesničko djelo na latinskom. U njemu na osebujan i inventivan način iznosi svoje astronomske teorije.
Razapet između atoma i zvijezda stiže pisati pisma diplomatima. Jedino što piše na svome hrvatskom jeziku su pisma bratu Baru i sestri Anici. Njeni su odgovori puni topline i oštroumnosti.
Za života je imao veliki ugled u znanstvenim krugovima; „ipak je istom u novije doba utvrđeno da se u mnogočemu izdizao nad svoje vrijeme i da je preteča novih znanstvenih dostignuća“ (Vladimir Gortan).
Jerko Barišić/prigorski.hr