Crkva slavi 8. kolovoza spomendan svetog Dominika Guzmana, utemeljitelja Reda braće propovjednika ili dominikanaca, koji je živio u 12./13. st., a svojim je životom i propovijedanjem mnoge okrenuo pravoj vjeri, te nam u tom smislu i danas može biti veliki uzor u posvećivanju vlastitoga života, kao i u traženju dobrih putova u propovijedanju, katehizaciji i evangelizaciji.
Sveti Dominik je rođen 1171. u Caleruegi u Kastilji, i to u vrijeme kada je dobar dio Španjolske bio pod Arapima. Kao dijete od pet godina bio je povjeren ujaku svećeniku na odgoj i školovanje, a takva se odluka pokazala mudrom, jer se uistinu pronašao u svećeničkom pozivu i filozofsko-teološkoj izgradnji. Imao je prilike steći dobro obrazovanje i imao je mogućnosti posjedovati skupocjene knjige, no kada je u španjolskoj zavladala glad, prodao je svoje knjige kako bi od dobivenog novca mogao nahraniti siromahe.
Taj je njegov čin bio posebno poticajan i za njegove školske kolege i za profesore, tako da se kod mnogih pomalo oblikovala svijest solidarnosti sa siromašnima i napuštanje života u lagodnosti.
Dominik je, sudeći po tome da nam nije ostalo gotovo ništa od njegovih teoloških djela, očigledno bio itekako svjestan veće vrijednosti konkretnog rada i pomaganja drugima, od samog izučavanja teoloških djela i napredovanja u intelektualnom smislu. No, svakako će njegovo neprocjenjivo djelo biti utemeljenje Reda braće propovjednika (Ordo praedicatorum, skraćeno OP) 1216. god.
Putujući kroz Francusku našao je ondje mnoge ljude koji su, zbog nepoznavanja svoje vjere, olako prelazili na tada sve raširenije vjerovanje katara, koje se iz Bizanta proširilo sve do južne Francuske i gdje su se ti krivovjerci koji su naučavali postojanje dva boga – boga dobra i boga zla – nazivali albigenzi. I ta činjenica širenja takvog jednog kršćanstvu stranog vjerovanja pokazuje kolika je u to vrijeme bila moralna, vjerska i duhovna zapuštenost naroda.
slika Zorana Homena
No, upravo će katari Dominika nagnati da se bori za ljepotu izgubljene prave vjere, pa su tako dominikanci, po odobrenju tadašnjeg pape Grgura IX. 1233. god. postali službeni propovjednici protiv krivovjerja katara. Prije toga se, naravno, Dominik, zajedno sa svojih petnaestak mladih gorljivih suradnika propovijedanjem i širenjem pravovjerne Božje riječi uvelike potvrdio u suzbijanju katara. Uz to, svjestan kako je odgoj djevojaka i žena najbolji put da se takva sekta katara suzbije, osnovao je i ženski samostan 1207. god.
Sveti je Dominik umro 6. kolovoza 1221. u 51. godini života, a samo dvanaest godina poslije, odnosno 1233. god. papa Grgur IX. proglasio ga je svetim.
Kako su dominikanci bili službeni istražitelji heretičkog djelovanja katara (inkvizitori), ubrzo su stigli i u Hrvatsku, jer je i naše područje bilo velikim dijelom pod utjecajem tih dualista. Svoj prvi samostan na našem tlu osnivaju 1225. god. u Dubrovniku, a uskoro i u Čazmi, te potom po cijeloj Hrvatskoj.
Od samog su se početka dominikanci bavili izučavanjem knjiga, a posebno teoloških znanosti. Tako je bilo i u Hrvatskoj. Upravo su oni osnovali prvo hrvatsko sveučilište 1495. godine, kada je njihovo učilište u Zadru, osnovano 1396. godine, uzdignuto na sveučilišnu razinu.
U Hrvatskoj danas postoji više zajednica dominikanaca i dominikanki, a njihovi se samostani nalaze u Dubrovniku, Bolu, na Korčuli, u Rijeci, Trogiru, Splitu, Zagrebu…
prigorski.hr