Danas, 19. prosinca spomendan je nekoliko likova iz Starog zavjeta, među inim i kreposne Suzane, lika koji se pojavljuje u jednoj epizodi Proroka Danijela. Iako je pripovijest o Suzani jedna od popularnijih biblijskih zgoda, Suzana uopće nije junak te priče. Štoviše, u Bibliju ulazi na marginama zgode koja već u njegovoj mladosti, ilustrira mudrost Proroka Danijela, (Dn 13:1-63). Priča je, međutim, zanimljiva i s pravosudne strane, jer nam izravno svjedoči o sirovim i jednostavnim istražnim metodama vremena kad je samo mudrost suca odlučivala o životu i smrti okrivljenoga.
Suzana je bila supruga bogatog židova Joakima, znana po svojoj ljepoti, pa su mnogi čeznuli za njom. Popodnevom se običavala kupati u bazenu iza kuće, kamo su je, nagu, dolazili promatrati dva starca, ne znajući jedna za drugoga. Kad su se voajeri ipak sreli i zatekli jedan drugog u bestidnom činu, umjesto da se zastide, oni su tek našli priliku da svoje želje ostvare. Izašli su pred Suzanu i otvoreno tražili da im se poda, u protivnom će je optužiti za preljub s nekim mladićem. Židovski je zakon, naime, u ovakvim slučajevima tražio dva svjedoka. Vidjevši da je propala, da će biti osuđena i kamenovana, Suzana ipak nije popustila zahtjevima pohotnih staraca, koji ju doista izvedu pred sud. Suzana bi bila osuđena da se ovdje nije našao mudri Danijel, te tražio da odvojeno ispita oba starca. Kako se njihova pojedinačna svjedočanstva nisu podudarala, kleveta je izašla na vidjelo, te su starci, umjesto kreposne Suzana, osuđeni i kamenovani kao klevetnici i krivokletnici.
U pripovijesti Suzana nije junakinja, ona je pasivna, osim što pokazuje vrline kreposti i uzdanja u Boga, dok je junak mladi Danijel, koji ju svojom mudrošću spašava. Tako bi Suzana vjerojatno ostala neprimijećena među stotinama likova koji prolaze u različitim epizodama Biblije, da ju nije toplo prigrlilo slikarstvo, posebno u razdoblju renesanse i baroka. Prilika da se slika ženski akt, u situaciji interakcije i sukoba sa dva starca, bila je slikarski izazov, a istovremeno i opravdana nabožna tema. Ipak, mnogobrojne Suzanine slike svakako ne spadaju u religiozno, nego u genre slikarstvo. Njene se slike, naime, ne nalaze po crkvama, nego u salonima bogatih kolekcionara i mecena.
Tako nema razlike među njima i slikama različitih mitoloških tema, koje uključuju obnaženo žensko tijelo, Akteona i Artemide, Parisovog suda, Afrodite i Adonisa, te Zeusa u zagrljaju različitih smrtnica, prerušenog u oluje, bikove, orlove i slično. Za razliku od obnaženih žena koje, uz iznimku pramajke Eve, uglavnom nemaju pristup u crkvenu umjetnost, muški se aktovi pojavljuju: mučeništvo Sebastijana tipičan je primjer, a i prikazi raspetog Isusa mogu se gledati u tom kontekstu.
Još neke zanimljivosti
Samo katolička i ortodoksna redakcija Biblije uključuju poglavlje Dn 13 sa pripoviješću o Suzani, dok se u židovskoj i evangeličkoj Bibliji ovo poglavlje isključuje kao apokrifno.
Unatoč uvriježenom mišljenju, stihovima iz narodnih pjesama, te dosjetkama bivšeg predsjednika RH, ime Suzana nema nikakve veze sa suzama. Suzana dolazi od hebrejske riječi Shoshana, što znači ljiljan. Dakle, etimologija ovog imena bi u našem jeziku bilo jednako tako popularno ime Ljiljana. Pored Suzana, i Ljiljane slave svoj imendan 19. prosinca. U muslimanskim krajevima postoji ime Šošana, koje kao arapsko-hebrejski turcizam, dolazi u krajeve koji su bili u sastavu Osmanlijskog carstva.
Zdenko Balog/prigorski.hr