Slovensko narodno gledališče Maribor gostovalo je u nedjelju navečer s predstavom “Hedda Gabler” norveškoga dramatičara Henrika Ibsena na 30. Gavellinim večerima, festivalu ponajboljih kazališnih ostvarenja protekle godine u Hrvatskoj i regiji koji se do 13. listopada održava u zagrebačkom Gradskom dramskom kazalištu Gavelli.

Dramu koja u svojoj poetici sadrži svu radikalnost Ibsenovskog “tour de forcea” dramskog pisma onog vremena redateljski potpisuje nagrađivana slovenska kazališna redateljica Mateja Koležnik, a njegovu heroinu Heddu, kontroverznu, dramatičnu, samovoljnu i poročnu ženu koja ne zna kako pobjeći od smrtne dosade, utjelovila je Nataša Matjašec Rošker.

Premijerno odigrana 1891. u Njemačkoj uz tada negativnu reakciju kritike i publike, “Hedda Gabler” danas je smatrana klasikom teatra 19. stoljeća i svjetskog dramskog realizma, a lik Hedde, “niti logične ali niti lude” demonski privlačne, hrabre i proizvoljne Ibsenove dramske junakinje, kritika i struka smatraju jednom od ključnih teatarskih uloga, “obručem kroz koji mora proći svaka ozbiljna glumica”.

Likova je šestero: uz akademski ambicioznog i dosadnog Heddina muža Jörgena Tesmana (Jurij Drevenšek) tu su i njegova teta Juliane Tesman (Maša Žilavec), vječiti suparnik i istodobno prijatelj Ejlert Lövborg (Matjaž Tribušon), Lövborgova asistentica u njega zaljubljena Gospođa Elvsted (Mateja Pucko), te savjetnik Brack (Ivo Ban).

U savršeno uigranoj glumačkoj interakciji, uz znatno reducirane dijaloške razmjene – replike su svedene na kratke rafalne rečenice koje djeluju deklamirano, kao da niti nije riječ o dijalogu već nizanju izjava, a rečenice često nemaju završetka već se prekidaju u odrješitoj tišini, uzvikom ili uzdahom – šestero glumaca gradi napetu dramsku situaciju koja posve nedvosmisleno poručuje da je svijet jedno pesimistično mjesto u kojemu prevladava melankolija a svi putovi vode u smrt.

Čitava se predstava odigrava u staklenom kavezu dijagonalno postavljenom prema publici koji predstavlja sobu za primanja buržoaskoga domaćinstva i mjesto pogrešnih, a ipak pažljivo iskalkuliranih odluka.

Scenografija je zamisao scenografa Marka Japelja, a ozračju praznine i napetosti pridonose i glazba, koju je skladao Mitja Vrhovnik Smrekar, te svjetlo, koje je oblikovao Pascal Mérat. Autorski tim još čine dramaturg Goran Ferčec, kostimograf Alan Hranitelj i koreograf Matija Ferlin.

Glavni lik koji pokreće sve silnice drame je Hedda, žena razočarana svime što predstavlja njezin svijet, posve fokusirana na vlastiti osjećaj neispunjenosti i praznine.

Hedda je žena opskurne prošlosti, kaotične sadašnjosti i neizvjesne budućnosti. Iako je njezina udaja za Tesmana više stvar odluke nego želje, ništa u njezinu životu nije onakvo kako ona priželjkuje – ona je rascijepljena između želje da se oslobodi stega propisanih pravila ženske uloge u društvu i straha od izbijanja bilo kakvog sklandala. Ta ju podvojenost vodi u izopačeni rat s normama u kojemu svoj život usmjerava i režira poput neke destruktivne boginje; naglašene individualnosti i snažne želje za slobodom vlastite volje, aristokratski instinktivna, nesklona intelektualnim izazovima, nesposobna je pronaći i zadržati sponu između vlastite individualnosti i društvenih konvencija.

U prevladavanju toga unutarnjeg jaza pomaže joj samo spoznaja da je ipak sve u njezinim rukama – jer svemu može doći kraj samo jednim pucnjem u vlastitu glavu.

Matjašec Rošker odlično je utjelovila Heddinu eksplozivnu ekspresivnost i duboku introspektivnost, što je prepoznala publika 30. Gavellinih večeri, nagradivši kompletan ansambl snažnim aplauzom i ovacijama.

Odlično posjećeni popratni programi

Svoja iskustva u radu na predstavi, razvoju likova i uigravanju njihovih interakcija glumci su s brojnim zainteresiranim gledateljima podijelili nakon izvedbe u razgovoru koji su u atriju kazališta moderirale teatrologinja i dramaturginja Mira Muhoberac i Gavellina glumica Nela Kocsis.

Izvedbi je prethodilo također odlično posjećeno čitanje teksta mlade dramatičarke Mile Pavičević “Moje skrovište”, dio popratnog programa kojim Gavella otvara svoja vrata mladim dramskim piscima. Triler o nasilju ispričan kroz fragmente dječjega sjećanja režirala je Frana Marija Vranković a čitali su Dunja Fajdić, Ivan Bošnjak, Petra Vukelić, Ivan Đuričić, Elena Orlić, Ivan Grčić, Luka Barešić, Tajna Peršić i Martino Antunović.

Festivalski se program nastavlja u ponedjeljak izvedbom satirične drame “Kazimir i Karolina” Odona von Horvatha u režiji Snežane Trišić i produkciji beogradskog Ateljea 212, najbolje predstave ovogodišnjeg “Sterijinog pozorja”, gdje je osvojila i glumačke nagrade kao i nagrade za režiju i scenografiju.

Nakon izvedbe publika će se moći pridružiti još jednom razgovoru s umjetnicima u atriju kazališta, a na istome će mjestu uoči izvedbe biti uprizoreno čitanje dramskog teksta “Janijeva svečanost” Rone Žulj u režiji Lovre Krsnika.

Festival traje do utorka 13. listopada, kada će se dodijeliti nagrade za najbolju žensku, odnosno mušku ulogu, za najbolju režiju te za najbolju predstavu 30. Gavellinih večeri. Nakon dodjele nagrada bit će prikazana još jedna predstava beogradskog Ateljea 212, ponovno Lettsov “Kolovoz u okrugu Osage” u režiji Ljiljane Todorović.

(Hina)

fah