Predstava “Sherlock Holmes” autorsko-redateljskog dvojca Ane Tonković Dolenčić i Krešimira Dolenčića, čija je premijera u subotu otvorila novu sezonu Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM), oživjela je u novome ruhu prepoznatljiv svijet slavnog osobenjaka iz pera Arthura Conana Doylea u šarmantno osmišljenoj detektivskoj zagonetki u čijem su središtu glumačka vještina i redateljska rješenja.
Tonković-Dolenčić poslužila se nizom pripovijedaka o Holmesu te motivima iz nekoliko romana kako bi u novome kontekstu okupila na jednome mjestu najdojmljivije likove iz biografije izmišljenog detektiva čija je paradoksalna osobnost obilježila modernu kulturnu povijest.
Nebrojeno puta i kazališno i filmski dramatiziran lik, Holmes je postao opće mjesto o čijim neobičnim navadama sve zna čak i netko tko nikada nije pročitao niti jednu priču o njemu: da živi sa svojim vjernim pratiteljem i kroničarom doktorom Watsonom na stanu kod dobre gospođe Hudson u londonskome Baker Streetu, da svira violinu, puši lulu, uživa narkotike i ima neobične metode dedukcije i detekcije.
Holmes bez iznimke sjedi u naslonjaču ili nervozno šeće po svojoj toploj dnevnoj sobi s pogledom na ulicu, željno iščekujući neki novi slučaj, kadli gospođa Hudson najavi nekoga potrebitog gosta čije porijeklo, društveni i bračni status, a nerijetko i dnevni menu Holmes nepogrješivo otkriva u prvoj minuti posjeta, nakon čega se radosno prepušta njemu toliko potrebnim intelektualnim izazovima.
U Doyleovim djelima naglasak nije toliko na samome misteriju koji treba razriješiti koliko upravo na autentičnoj osobnosti glavnoga lika – čitatelj Holmesa ne prati na njegovome putu do rješenja, već mu je dodijeljena uloga zadivljenog promatrača njegove genijalne kreativne logike; priča postoji, ali je u pozadini.
Ono što je u prvome planu je sam Holmes, a tako je i u predstavi, gdje ga utjelovljuje odličan Rakan Rushaidat, koji ga gradi kroz analitičke rafalne replike pune otvorene samodopadnosti i suptilne ironije, koje uvjerljivo nadograđuje pažljivo glumački rekreiranim manirizmima.
Intrigantan kraj
Razvijajući priču iz brojnih rukavaca, Tonković-Dolenčić je osmislila vrlo uvjerljivu fabulu dobrog ritma i ujednačene dinamike koja Holmesa vodi od problema gospođe Turner, čiji muž nakon misteriozne epizode ludila počini samoubojstvo, preko bankara kojemu iz kuće nestanu dragocjeni dragulji, do konačnoga rješenja koje ga navodi na trag njegova najvećeg neprijatelja, genijalnog zločinca profesora Moriartyja.
Doktora Watsona utjelovljuje Filip Nola, koji ima ulogu Holmesova pratitelja ali i onu sveznajućeg pripovjedača. Gospođa Hudson je Dora Polić Vitez, gospođa Turner Katarina Bistrović Darvaš, bankara Holdera glumi Maro Martinović, Holmesova brata Mycrofta Petar Leventić, Jamesa Moriartyja Dado Ćosić, a u priči se pojavljuje i Irene Adler, najdojmljiviji ženski lik iz priča o Holmesu, a glumi ju Dajana Čuljak.
Dojmljive su uloge ostvarili i Adrian Pezdirc kao tajnik gospođe Turner, princ od Walesa i Holderov sin; Mia Biondić kao sluškinja i Holderova nećakinja Mary, te Edvin Liverić kao gospodin Turner i slijepi njemački znanstvenik Adolf von Herder, dok se u nizu raznih uloga pojavljuju Mateo Videk, Robert Budak, Kristijan Ugrina i Danijel Ljuboja.
Osnovna je radnja Holmesova potraga; vidimo ga ili u raznim misaonim naporima koje darežljivo dijeli s Watsonom, ili kako ide od jednog mjesta do drugog i donosi zaključke. Dijaloške interakcije u prvome planu upotpunjene su prizorima koji se otvaraju iza pomičnoga zida u pozadini pozornice, u kojima živopisni likovi u maniri nijemoga filma duhovito ilustriraju ono o čemu se upravo govori.
Povremeno se radnje i vremena miješaju, pa neki lik iz ‘offa’ zakorači u radnju koja se odvija u prvome planu i obrnuto, što pridonosi dinamici zbivanja.
Dolenčić je u redateljskim rješenjima posegnuo za efektima, ubacivši u viktorijanski London par kapi kabarea i nešto efektnih vizualnih dosjetki. Gotovo prazna scena Tanje Lacko oslanja se na industrijski dizajn, dok kostimi Tee Bašić živopisno evociraju autentičnu modu viktorijanskoga doba.
Naglasak je na pokretu, koji je oblikovala Blaženka Kovač Carić, a važnu dimenziju predstavi daje i glazba Stanka Juzbašića, kao i svjetlo, koje je oblikovao Aleksandar Čavlek.
U središtu misterija koji je Sherlocka Holmesa po prvi puta doveo na domaću kazališnu pozornicu nalazi se problem koji viktorijansku Englesku dovitljivo povezuje sa suvremenošću.
Dovitljiv je i način kako Holmes taj problem razrješava, kao što je intrigantna pripovijetka koju je Tonković-Dolenčić odabrala kao završnu epizodu u toj šarmantnoj i često duhovitoj predstavi, koju je premijerna publika pozdravila velikim aplauzom i ovacijama za glumce i autorski tim.
(Hina)
fah