Mala Mučna, naselje u Općini Sokolovac, nekad poznato pod imenom Muchina penes Topolocz, spominje se još u 17. stoljeću, a vijekovima ga nastanjuju stanovnici pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti.
Selo je nekada bilo mnogo veće i prema popisu stanovništva iz 1857. godine, u Maloj Mučnoj dom je imalo 319 žitelja. Danas je trend „bježanja“ iz sela u nas još uvijek prisutan, a ta sudbina nije zaobišla ni Malu Mučnu, u kojoj smo ovih dana porazgovarali s mještanima.
Posjetili smo obitelj Mišela Platušića koji nas je u svom domu dočekao sa suprugom Ljiljanom i osmomjesečnim sinom Patrikom, te majkom Anđelom. Mišel je zaposlen u Hrvatskim šumama, a uz to se na malo bavi i poljoprivredom.
– Prodali smo krave i kupili ovce. Mehanizacija mi je ostala. Od desetak rali zemlje nešto smo dali u najam, a za potrebe uzgoja ovaca ostavili smo oko četiri rali livade. Ovce uzgajamo za prodaju. Nemamo ih mnogo, ali za sada od njihove prodaje, a i moje plaće, naša obitelj ima dovoljno za život – skroman je Mišel.
Vijekovima su žitelji u Maloj Mučnoj živjeli od poljoprivrede, a u novije doba mnogi su se odlučili i na zaposlenje u tvornicama. Dosta mještana svoj kruh zarađivalo je u koprivničkoj Podravki i drugim tvrtkama, a mnogi su radili u Šumariji u Sokolovcu. U Podravku je na posao 30-ak godina išao i Dušan Sever.
– Tih 20-ak kilometara do Koprivnice prvih godina svladavao sam biciklom. Tek kasnije kupio sam motor, a onda i automobil. No, u djetinjstvu mi je bilo mnogo teže. Rođen sam prije 76 godina, kad je vladalo siromaštvo. Svoje prve cipele dobio sam tek kada sam krenuo u prvi razred – sjeća se Dušan Sever. Školstvo ovdje ima dugogodišnju tradiciju, a prva škola bila je u staroj vojnoj zgradi. Prema pričanju najstarijih mještana, jedan od prvih učitelja prezivao se Mužina.
– Nastavu je u moje đačko doba pohađalo više od 130 učenika od prvog do osmog razreda. Dakako, selo je tada bilo mnogo veće, a i kasnije se još razvijalo. Prije 43 godine sagradili smo društveni dom gdje je bilo i vatrogasno spremište – objasnio je naš sugovornik Dušan.
Žitelji su uz krave za mlijeko, imali i konje za obradu zemlje. Od njih smo čuli i za kovače koji su se brinuli za potkivanje konja i održavanje poljoprivrednih alata. Prije Drugog svjetskog rata u selu su bili kovači Dragan Hanžeković, a drugi se prezivao Rajn, no ime nismo uspjeli saznati.
Kasnije, kovačke poslove je sve do svoje smrti 1996. godine obavljao Miško Funjak. Šezdesetih godina proteklog stoljeća selo je imalo i svoje kolare. Tim su se zanatom bavili Stevo Blažic, Josip Funjak i Josip Bistrović. Selo je četrdesetih godina imalo i privatnu trgovinu u vlasništvu Tome Čavića, a nakon što je odveden u logor na Danici, vođenje trgovine preuzeo je njegov sin Boro Čavić.
Danas stanovnici Male Mučne do prve trgovine moraju u šest kilometara udaljeno općinsko središte Sokolovac. Šezdesetih godina u selu je svoje skladište poljoprivrednog materijala i otkupnu stanicu imala i Podravka. Tu su se otkupljivali svi poljoprivredni proizvodi, a novac se dobivao odmah, ili najkasnije za 15 dana. U selu je bio organiziran i otkup stoke, o čemu danas svjedoči samo devastirana stočna vaga. To je bilo i vrijeme procvata sela pa je 1965. godine Milenko Klisurić kupio i prvi traktor marke Zetor od 25 konjskih snaga! Nedugo potom, Josip Brkić selom se provozao na novom Fergusonu, također od dvadesetak konja.
– Ljudi su tada bili opušteniji i znali su se zabavljati i bez interneta. Znalo se dogoditi da selski fakini u noći gazdi izvuku zaprežna kola i postave ih na krov štaglja – prisjeća se Dušan Sever, koji je sa suprugom Marijom, učiteljicom koja je stigla iz Gole, prvi u selu kupio televizor, pa im je kuća uvijek bila puna susjeda koji su, također, htjeli pratiti tv program, a prvi su uveli i telefon.
Mala Mučna ima rijeke Veliku i Milicu na kojima su sve do uvođenja struje (1955. godine), radile i vodenice. Vlasnici tih mlinova bili su Milan Križek i Josip Bakanj. Društveni život u selu su nekada organizirali vatrogasci, udruga žena i omladina. Danas je od udruga aktivna lovačka udruga Bilogora. Lovci imaju i svoj dom, a imaju i 70-godišnju lovačku tradiciju.
Danas u Maloj Mučnoj živi 82-oje mještana. Deset je kuća prazno, a u osam živi samo po jedan stanovnik. Pa ipak, oni čine sve kako bi selo i dalje živjelo. Primjer je i mladi bračni par Platušić čiji je sin Patrik najmlađi u selu.
– Njegujući stare običaje, naša se svadba održala u društvenom domu, a nas je nakon vjenčanja pratila muzika kroz cijelo selo, baš kao što se to održavalo nekada – rekli su Liljana i Mišel Platušić i naglasili da žele ostati u selu.
Mirko Lukavski/Glas Podravine i Prigorja