Zadnje kolo i susret protiv Dugog Sela označili su kraj rukometne sezone, sezone koja je krenula „lakšim“ tempom, a na kraju ispala najboljom u povijesti križevačkog KTC – a. Iako zadnji susret, i u njemu su Križevčani pokazali svu raskoš talenta i vrhunskog pristupa koji ih je pratio cijele natjecateljsku godinu. Srčana i čvrsta obrana koja je na proljeće dovedena do savršenstva i klinički precizan napad donijeli su još jednu pobjedu koja ih je učvrstila na diobi četvrtog mjesta koje uz njih drži i momčad Moslavine. Uz kostur momčadi koja je proteklih sezona žarila i palila parketima dovedena su neka zbilja vrhunska pojačanja koja su već impresivnu konturu podigla na jednu razinu više.
Iako su na početku sezone ostali bez nekolicine igrača, prije svih Galića i Valinčića u klub su došle i više nego adekvatne zamjene u vidu Marka Antunovića i Filipa Vučelića. Marko je odlično organizirao mnoge napade KTC – a te uz brata Ivana dominirao u obrambenom bloku čineći tako križevačku verziju „twin towersa“. S druge strane, Filiš je uz Tonija Pehara činio umojit tandem na desnoj strani obrane i napada nerijetko rješavajući utakmice uz velik broj postignutih zgoditaka. Velik je dobitak bio i povratak Roberta Markovića, Križevčana koji je bio na „privremenom radu“ u Vukovaru, igrača koji je atipično krilo zbog svoje snage i visokog odraza. Uz neprikosnovene suigrače Predojevića i Žganjera, već lagano domaćeg dečka Babića i svjetskog prvaka u rukometu na pijesku Henigmana bio je to kostur pobjedničke momčadi, momčadi koja je još jednom stigla do četvrtine finala nacionalnog Kupa koji je nakon pobjede protiv Splita u Križevce doveo hrvatskog prvaka PPD Zagreb.
Bio je to poseban dan u križevačkoj sportskoj povijesti, dan u kojem je u gradu podno Kalnika gostovala najbolja momčad u povijesti hrvatskog, ali i šireg rukometa. Dvorana je bila pretijesna za sve ljubitelje ove plemenite igre, ali i mnogih drugih koji su htjeli uživo vidjeti kako se dečki Dragutina Miklečića nose sa hrvatskim i inozemnim reprezentativcima. Nisu Horvat, Vori, Stevanović i ostali odigrali lako tu utakmicu. Dobrano ih je KTC namučio što se vidjelo kasnije i u susretima Lige prvaka i SEHA lige u kojima je PPD isao.
Poseban je to dan bio i za Ivicu Katavića, alfu i omegu kluba koji je sa suradnicima i uz osmijeh mogao pratiti taj, ali i sve ostale susrete u tekućoj sezoni. Sustavan i temeljit rad donio je rezultate na koje može biti vrlo ponosan i u kojima zbilja može uživati. „A što reći, bila je ovo daleko najuspješnija i najbolja sezona u povijesti KTC – a. Završili smo na diobi četvrtog mjesta te plasmanom u četvrtfinale Kupa u kojem nam je gostovao hrvatski prvak i branitelj naslova u Kupu PPD Zagreb. Ne mogu pobjeći od dojma da smo možda mogli završiti na poziciji ili dvije više na prvenstvenoj ljestvici, odnosno da nije bilo nekih pogrešaka na gostujućim susretima mogli smo se boriti i za prvo mjesto. Što se tiče planova za iduću sezonu oni u principu ostaju isti kao i uvijek dosad. Želimo jednu ekipu koja će biti kompetetivna i koja će se moći suprotstaviti svima na domaćem kao i gostujućem terenu. Ne želimo ništa na silu raditi već želimo bez ičije pomoći i upletanja igrati najbolji rukomet što možemo i vidjeti kamo će nas to dovesti“, rekao nam je Ivica Katavić.
Jedno je samo kristalno jasno, svi ljubitelji rukometa, sve generacije koje su pratile svaki korak KTC – a u protekloj sezoni jedva čekaju početak nove. Nove pobjede, nova veselja i tko zna, možda i plasman u Premier ligu.
Ivan Ledinski/prigorski.hr