Roman Ksenije Kušec “Nije moglo bolje” intrigantna je priča o obiteljskim odnosima i zanimljiv roman do zadnje rečenice – koja je i naslov knjige, rečeno je u srijedu na predstavljanju knjige u Knjižnici Bogdana Ogrizovića.
Drugi je to roman i šesti naslov autorice koja se, uz arhitekturu i glazbu kojima je zaokupljena, prije šest godina posvetila i pisanju, podsjetila je urednica knjige Marina Vujčić. Novi naslov iz autoričina pera objavila je izdavačka kuća HENA COM.
Za činjenicu što je predstavljanje bilo drukčije od uobičajenih, pobrinuli su se glumci Zrinka Antičević i Marko Movre koji su tri puta ‘prekidali’ govorni dio predstavljanja kako bi uprizorili četiri od pet glavnih likova romana – mamu Ljubu, vlasnicu doma za stare i nemoćne osobe, sina Kostu – gotovana sklona kriminalu, Ljubina ljubavnika Borka – neuspješnoga izumitelja ljepila i njegova sina Jerka, odvjetnika i pomalo autističnoga mladića. Peti glavni lik je Ljubina kći Gabi, introverna osoba i slikarica.
Urednica Marina Vujčić istaknula je kako je riječ “o zanimljivoj ekipi osobenjaka” i uvjerena je kako će ta intrigantna priča o obiteljskim odnosima – društveno-socijalno-psihološki-ljubavni roman s elementima satire, imati širok krug čitatelja.
Ferić: Autorica je pronašla balans između satire, nesmiljene kritike i prikaza ljudske uzvišenosti
Književnik Zoran Ferić istaknuo je kako od početka u rukopisu Ksenije Kušec ima “nešto iritantno i hrapavo, ali pozitivno jer raskrinkava stvarnost prema kojoj je i kritična”. Ferić smatra kako je autorica u svome drugom romanu uspjela pronaći balans između satire, nesmiljene kritike, ali i lijepa načina na koji prikazuje ljudsku uzvišenost.
Ocijenio je kako autorica piše pažljivo i kod nje je sve u službi karakterizacije likova. Postupno čitajući priču, kako je rekao, “o proširenoj obitelji nad kojom bdije majka ‘kvočka’ čini nam se da su to likovi koje smo već negdje susreli u stvarnosti”. Ali, dodao je, iako je zapravo riječ o tipskim likovima hrvatske stvarnosti, nitko od likova ne gubi svoju osobnost.
Na primjedbu urednice kako Kušec, gledajući na površini, piše nepretenciozno, Ferić je odgovorio da postupno čitajući roamn otkrivamo kompleksnost likova, pa tako i Ljubina karaktera koja je lukava i promoćurna, a s druge strane neobjašnjivo naivna. Za njega je upravo to dvojstvo karaktera glavne junakinje nešto što možemo prepoznati kod svih, uključujući i nas same – nekomu smo lopovi i zlostavljači, a nekomu sve dopuštamo. Dodao je kako nas autorica istodobno upoznaje i s likovima poput Save – žene s teškom i tragičnom sudbinom i likom muškarca koji je gotovo anđeo i za koga kaže da je “pao s Marsa”.
Ferić je preporučio roman čitateljima rekavši kako je zanimljiv do kraja – do zadnje rečenice koja je i naslov knjige – Nije moglo bolje.
Autorica Sanja Kušec istaknula je kako je željela da svi likovi u romanu budu jednako vrijedni pa se, objasnila je, priklonila poluscenarističkoj tehnici. Rekla je kako pišući na neki način otkriva svoj mehanizam pisanja te da i osobno voli “ispuštati riječi i brisati puno rečenica”.
(Hina)
fah