U srijedu 26. listopada u Križevcima je održan Dan otvorenih vrata u javnobilježničkim obrtima i time su građani, ali i mediji dobili jedinstvenu priliku vidjeti kako izgleda radni dan jednog javnog bilježnika i dobiti malo veći uvod u tu na momente glorificiranu, ali istovremeno i vrlo tajnovitu profesiju.

Tako smo imali prilike, ali i privilegiju razgovarati s Natašom Jelić Veršić, jednom od dvije križevačke javne bilježnice. Njen se ured nalazi u haustoru, Baltićeva ulica br. 4. Odmah na ulazu su nas dočekale tri djelatnice sa osmjehom od uha do uha, dok je gospođa Veršić malčice kasnila zbog ranije dogovorenih obaveza. Nju je odmah na ulazu dočekala jedna malčice neugodna situacija, ali to je nije spriječilo da s nama porazgovara u najboljoj mogućoj atmosferi.

Koliko dugo se bavite ovim poslom?

1. siječnja 2017. godine će biti točno 22 godine kako sam ušla u ovaj posao. Prije toga radila sam kao sudac, ali je došlo do određenog zasićenja i htjela sam se okušati u drugim pravnim granama. Početkom ’90. – ih godina ponovno je ozakonjeno osnivanje javnobilježničkih društava, odnosno službi tako da sam se vidjela u tom segmentu prava. Inače, javni bilježnici su bili ukinuti daleke 1942. godine za vrijeme ondašnje NDH i njenog predsjednika Ante Pavelića tako da se moralo čekati pune 53 godine da se ponovno struka vrati na svoje mjesto. Inače, službeni početak rada javnobilježničkih službi započelo je sa 1.1. 1995. godine.

Tko su uopće javni bilježnici?

Javni bilježnik je nestranačka i nepristrana osoba koja sudjeluje u sporovima između stranaka. On provodi i kontrolira zakon u skladu sa zakonskim odredbama koje su mu date i ne izlazi iz tih okvira.

Znači, javni bilježnik je ujedno i odvjetnik koji zastupa stranke pred sudovima?

Iako mnogi to misle, to nije istina. Naš je posao zaključivanje ugovora u domeni javnobilježničkih akata. Ovdje govorimo o ugovorima koji se tiču otuđivanja imovine kod maloljetnih osoba ili osoba lišenih radnih i poslovnih sposobnosti. Nadalje, tu su ugovori o doživotnom uzdržavanju, ugovori o darivanju sa zadržavanjem prava na doživotno uživanje, znači bez davanja u trajni posjed, pa trgovačka društva, provođenje ostavinskih postupaka, ali i ovjere preslike i potpisa.

javni biljeznik

Ukoliko smijemo znati, čime se vaš ured najviše bavi?

Definitivno je najveći broj ovjera potpisa, te ovrha koje su u zadnje vrijeme nažalost aktualne. Nešto je manje kredita, ali to je rezultat neke nesigurnosti građana koji sve više i više izbjegavaju podizanje istih. Također je mnogo ostavinskih rasprava i osnivanja trgovačkih društava, ali kao što sam rekla, ovjere i ovrhe prednjače.

Vidio sam, ali i načuo neke teške riječi na ulasku u vaš ured gdje su vas dočekale neke osobe. Koliko se često susrećete s takvim problemima i neugodnim iskustvima?

Takvi su „susreti“ svakodnevna pojava, kao i na sudu. Obično je riječ o ostavinskim raspravama gdje stranke nisu uvijek složne, te nasljedstva. Kao što sam već ranije spomenula, mi djelujemo u striktnom zakonu tako da oni sporovi koje ne možemo riješiti redovito šaljemo na sud te se oni dalje to rješavaju i time se bave. Mi se bavimo samo nesporne stvari te ne izlazimo iz naših zakonskih okvira.

Često ljudi na ulici pričaju da na određeni broj stanovnika dolazi određeni broj javnih bilježnika. Je li to istina i kakav je odnos?

Da, takvo pravilo zaista postoji i ono se zove numerus clausus ili stvarno pravo (stvarno pravo je skup pravnih pravila kojima se uređuju oni društveni odnosi koji nastaju među ljudima glede neposrednog gospodarskog iskorištavanja stvari, ili kraće – skup pravnih pravila kojima se uređuju odnosi među ljudima povodom stvari. To je ujedno definicija stvarnog prava u objektivnom smislu.

U subjektivnom smislu, stvarno pravo su različita ovlaštenja glede stvari koja subjektima u stvarnopravnim odnosima priznaju norme objektivnog prava, izvor http://www.zakon.hr/z/241/Zakon-o-vlasni%C5%A1tvu-i-drugim-stvarnim-pravima). U principu riječ je o jednom javnom bilježniku na 25 000 stanovnika.

U mnogim je sredinama to pravilo nažalost prekršeno i to ne znam iz kojeg razloga. Je li to zbog politike ili nečeg drugog, zbilja ne znam i ne želim u to ulaziti. Također je bitan uvjet i razina razvoja sredine gdje je naš grad, odnosno bivša Općina Križevci dosta nerazvijena sredina. Kada sve to uračunate ispada da su dva javna bilježnika kao u nas na momente previše. Također, javni bilježnik ne smije djelovati negdje drugdje već u jasno definiranom području koje im je definirano zakonom. Ovdje je riječ o Križevcima, Svetom Ivanu Žabnu, Svetom Petru Orehovcu, Kalniku i Gornjoj Rijeci.

Koliko vaš ured ima zaposlenih osoba?

Trenutno nas je četvero zaposlenih, uključujući i mene. Donedavno nas je bilo petero, ali je zbog smanjenog obujma posla nažalost jedna osoba morala otići. U datom je trenutku jednostavno bilo premalo posla za toliki broj ljudi.

Majka ste dvoje uspješnih mladih osoba koje grade karijere u drugim strukama. Kako ste uspjeli izbalansirati privatni i poslovni život?

(smijeh) Pa lijepo je čuti da su uspješni. Mislim, bilo je teško sve izbalansirati, ovo je zbilja dinamičan posao i osoba koja se bavi javnobilježničkim poslom zbilja ima jako malo slobodnog vremena. Mislim da je tajna svega u dobro isplaniranom vremenu i iskorištavanje maksimuma u onome što vam se nudi u datom trenutku. Kćer mi trenutno radi u Zagrebu i zbilja je zadovoljna. Sin je trenutno u Beču, ali s tendencijom povratka u Lijepu Našu. Nisu krenuli mojim stopama, ali sretni su u onome što su izabrali da uživaju u svojim karijerama.

Ivan Ledinski/prigorski.hr