Proteklih tjedana i mjeseci naslušali smo se na nacionalnoj političkoj pozornici riječi reforma, stručnost, poštenje…, ali koje su najbolje godine za bavljenje politikom?

Najbolje godine za ulazak u ozbiljnije političke vode su kasne tridesete. U tim je godinama i križevački šef Branko Hrg nakon odgajateljskog posla i uz radno mjesto u gradskoj upravi razvio politički talent i postao dugogodišnji gradonačelnik.
Križevački primjer s Hrgovim zamjenikom Vukom ukazuje na to da se politikom može baviti svatko, a primjer s drugim zamjenikom Katanovićem ukazuje da mlade političke nade često padnu pod veliki utjecaj svojih šefova.
Izborna dominacija i šefovanje gradom dugi niz godina viđena je osim kod Hrga i u osobi Milana Bandića, a i sjevernokorejski primjeri ukazuju na sličnu beskonačnu političku dominaciju.

Ne ulazeći u stručnost, poštenje i kompetentnost križevačkoga gradonačelnika, činjenica je da niti za jednu sredinu nije dobro tako dugo na vlasti imati istoga čovjeka. Trebalo bi i na lokalnoj razini pronaći model sličan predsjedničkom u kojem je predsjednikovanje ograničeno na dva mandata.
Došlo je novo vrijeme, koje za svakog političara na čelnim funkcijama iziskuje punu informatičku pismenost, znanje stanih jezika, energiju koju treba korisno trošiti, raditi prekovremeno, naglašavam raditi, a ne hodati uokolo. Politika je posao koji brzo troši čovjeka, a svaki bi političar trebao biti svjestan kada ga je vrijeme pregazilo. Primjer Vladimira Šeksa, pa do kada?
Gradska uprava treba biti besprijekoran servis građanima, a ako se okrenemo oko sebe vidjet ćemo da su u Koprivnici ukinuta dva gradska upravna odjela, a u Đurđevcu su u Gradskoj upravi prije tri godine radila samo tri čovjeka s višom stručnom spremom, a danas đurđevačka gradska uprava ima tri djelatnika koja nemaju višu stručnu spremu.

To su prave reforme s kojima dolazi i stručnost. Takvi potezi trebaju i Križevcima, jer građani više nemaju vremena čekati na stihijske pokušaje, trebaju konkretne rezultate koji će biti vidljivi ponajprije u novim radnim mjestima.

prigorski.hr/Željko Picig