Dragi moji prijatelji Hažejci! Pišem vam ovo pun svježih dojmova koje odmah želim podijeliti s vama, siguran sam da govorim i u ime onih šest stotina ljudi s kojima sam podijelio ovo iskustvo.
Kao prvo, hvala vam na divnoj bliskosti koju ste nam priuštili ovih beskrajnih minuta, naguranima u hodniku jednog od tri vagona putničkog Zagreb – Koprivnica ovog petka u 14.48.
Hvala vam što skrbite o sigurnosti putnika koji nisu imali nikakve šanse pasti u nesvijest, jer u vlaku nije ni igla mogla pasti, a kamoli čeljade! I da je netko nedajbože doista kolabirao, doznalo bi se to tek negdje poslije Vrbovca, kad su se u ljudskoj masi počele stvarati prve nenastanjene površine…
I na kraju savjet. Ne budite razmetljivi! Čemu tri vagona za vlak petkom? Pa tko se uopće vozi petkom?! Dva vagona je sasvim dovoljno. Koliko bismo tek divne bliskosti doživjeli da su bila samo dva vagona?! I konačno, pa već poslije Vrbovca vlak se počinje polagano prazniti …
Zdenko Balog/prigorski.hr