Izložba “Putovanje u slikarstvo” akademskog slikara Gorana Petrača, otvorena u četvrtak u zagrebačkom Muzeju Mimari, donosi 50-ak djela iz najrecentnijeg razdoblja ludbreškog umjetnika kojemu su krajolici jedan od temeljnih motiva cjelokupna umjetničkog opusa, ovaj put prikazani kroz primjenu moćnog kolorita u ciklusu poetično najavljenom kao “krajolik duše”.

“Motivika je i ovaj put zavičajnog podrijetla ali ujedno je prepoznatljiv i univerzalni jezik, jer je osoben, poseban”, kazao je Petrač za Hinu na svečanom otvorenju u Mimari.

Umjetnik prepoznatljiva izričaja obilježenog elementom nad-zbilje, čiji je opus opisivan kao “nosilac oniričkog, metafizičkog, nadrealnog ili, pak, metaforičkog predznaka”, krajoliku pristupa kao jednom od svojih temeljnih motiva, nerazdvojivom dijelu svojeg umjetničkog identiteta.

“Pisac predgovora moje monografije iz 2013., Stanko Špoljarić, napisao je jednu zgodnu rečenicu – da ja od akademije do danas slikam istim sredstvima istu sliku, samo sam promijenio registar. Od jednog monokronog pristupa, zatvorenog, ali također sklonog debelim, pastoznim namazima, negdje se naslanjajući čak i na tradiciju enformela, povremeno koristeći i figurativni izraz, da bi se to danas vratilo u nekim slikama gotovo do apstrakcije, gdje su najvažniji mrlja, potez i gesta. To je razvoj, a za mene je to u biti kontinuitet slikanja”, istaknuo je Petrač.

Temi krajolika u svojem najrecentnijem ciklusu, nastalom većim dijelom unutar svega nekoliko mjeseci, pristupio je “neo-espresionističkim stilom, pri čemu je najvažnija boja, samo suprotstavljanje komplementarnih, odnosno, prema nekakvom osjetilnom momentu”.

“Važan je nanos, ekspresija kojom radim. Dosta slika je nastalo u jednom stvaralačkom naboju i naponu upravo zbog toga jer me povukao motiv i jedna je slika ‘tjerala drugu’. Pripadam generaciji slikara koja je prošla sve trendove i ostao sam dosljedan osobnom izričaju koji provlačim već 30 godina. Zadovoljan sam time da sam se uspio kao slikar sa svojim posebnim izrazom održati na hrvatskoj likovnoj sceni”, napomenuo je umjetnik.

Izloženo je 50-ak slika različitih formata. Autorica predgovora Dunja Horvat Weitner istaknula je kako je riječ o slikama “neobuzdane energije, slikarstvu prostranog poteza i snažnih udara bliskom zasadama apstraktnog ekspresionizma”.

“Temeljni odnosi koji se iščitavaju u novome Petračevu ciklusu jesu odnosi između gornjeg i donjeg dijela kompozicije; između čvrste, nosive baze i njezine mekše nadgradnje; između teške zemlje i ipak ponešto lakše i prozračnije vizure neba koja, ponekad rahlo nastanjena lebdećim objektima a ponekad olakšana svjetlijim, lirskijim koloritom, rasterećuje gusto zbijenu materiju donjih dijelova slika”, rekla je Horvat Weitner.

Priroda je u njima postala slikarov neprimjetni pratitelj u iskazivanju jednog osobnog, unutrašnjeg krajolika i univerzuma, dodala je. U tom srazu umjetnika i prirode dogodila se inverzija u reprezentaciji, u kojoj Petrač živi i sanja, u slikama koje se doista mogu nazvati krajolicima duše, poručila je.

Izložbu, koja ostaje otvorena do 23. ožujka, otvorenom je proglasila ravnateljica Muzeja Mimare Lada Ratković-Bukovčan.

Istaknula je kako je riječ o umjetniku koji je već od najranijih radova prezentiranih na njegovoj prvoj izložbi u Koprivnici 1988. “jasno pokazao kako njegov put u meandre iskustva vodi kroz istinsku bit slikarstva – kroz boje kojima se predavao i koje je neukroćene nanosio u svoje umjetničke vizije”.

“Na ovoj izložbi preko pedeset je djela na kojima su ispisani prizori neobuzdane snage, ljepote i neuhvatljive razigranosti prirode”, poručila je.

Goran Petrač (1961.) diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Dosad je održao više od 50 samostalnih izložbi.

(Hina)

fah