Danas je osmi ožujak. Osmi ožujak je datum, najčešće dođe poslije sedmog, te prije devetog ožujka. No danas je Međunarodni dan žena, simbol jedne stoljetne, možemo reći i tisućljetne nepravde, nesporazuma, nesklada… jednom riječju, stvari su došle dotle da je pola čovječanstva bilo ugrožavano i podređivano drugoj polovici.
Da su žene bile nepravedno zapostavljane (ovo je najblaži izraz), kroz duga stoljeća i tisućljeća zvana civilizacijskima, ne treba posebno argumentirati. Da još i danas postoji žilav otpor u civiliziranim zemljama (o trećem svijetu da ne govorimo) također je notorno. Pa gdje su stvari krenule tako ukrivo?
Otvaram Bibliju, ne zato jer očekujem odgovore na sva pitanja, nego zato jer smo nadgradnja civilizacije koja je upravo u tom duhu čitala Bibliju, kao knjigu koja je odgovor na čovjekova pitanja. Često čujemo kako je Bog stvorio muškarca na svoju sliku i priliku, a ženu tek kao odraz muškarčev. Piše li to igdje u Bibliji? ‘I reče Bog: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!” Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.’ Post 1:24-27.
Postoji i drugi izvještaj o stvaranju, onaj u kojem je doista najprije stvoren muškarac, a potom žena. Ovaj izvještaj koji potječe iz jahvističke predaje, međutim, ne sadrži izričaj ‘na svoju sliku’, koji je ključan u elohističkoj predaji. Kada smo to počeli pogrešno čitati Bibliju? Čini se da ju počinju krivo čitati već kasniji pisci biblijskih tekstova, jer npr. apostol Pavao obilno se koristi frazama o muškarčevoj prednosti zbog veće bliskosti Bogu u stvaranju. A vratimo se malo do Starog zavjeta i knjiga mudrosti! Sirah, 42:12-14 ‘ Ne zaustavljaj pogleda ni pred čijom ljepotom i ne sjedaj sa ženama. Jer iz odijela izlazi moljac, a od žena ženska zloća. Bolja je zloća muška nego dobrota ženska; od žene potječe sramota i ruglo.’ Gdje je nestalo ono ‘muško i žensko stvori na svoju sliku’?
Ne možemo nikako Bibliju (koju usput, čitamo veoma nepažljivo ili je uopće ne čitamo) kriviti za ovu problematiku. Svakako su određeni biblijski tekstovi, poput Mudrih izreka, Pavlovih poslanica ili tekstova proroka, nastali u okruženju koje je već uspostavilo hijerarhiju muškarca i žene, kakvu poznajemo, te ih možemo gledati kao posljedicu jednako koliko i kao uzrok.
Povijesno okruženje pruža toliko obilje primjera da ih je nepotrebno izvlačiti. No uzmimo jedna primjer: procesi protiv vještičarenja i čaranja, vođeni u Hrvatskoj od srednjeg vijeka do 1758. Od osuđenih, dakle smaknutih (spaljenih, udavljenih, obezglavljenih osuđenika tijekom četiri stoljeća radi se o 233 žene i 15 muškaraca. Ovi brojevi govore samo o dokumentiranim procesima.
Kakva je situacija u Hrvatskoj 2018?
Mlake presude za nasilje nad ženama, manjak društvene brige da se žrtve zaštite, nedostatak poluga naplate alimentacija, što postaje isključivo privatno pravni problem, šikaniranje na radnim mjestima, otkazi trudnicama, čudne izjave koje mlade fertilne žene i djevojke potpisuju prilikom zapošljavanja, gdje da nastavimo?!
Vratimo se onom citatu iz knjige Postanka, u kojem Bog stvara muškarca i ženu kao ravnopravne su – dionike njegove milosti, istovremeno kao gospodare nad svim drugim bićima i okolišem. Znatno smo napredovali od toga da se osjećamo gospodarima okoliša, bića oko nas više ne promatramo kao potrošne resurse nago kao dio istog osjetljivog ekosustava pa se događa nezamislivo: stoljetni krvnik i neprijatelj vuk zaštićeno je su-biće s kojim ravnopravno dijelim okoliš. Vraćamo u okoliš istrebljene životinje, skrbimo o svakoj vrsti i održavamo raznolikost.
Dok je s druge strane Istanbulska konvencija o sprečavanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji proglašena ideološkom i tvrdoglavo ne dolazi na dnevni red naše zbunjene domovine…
Zdenko Balog/prigorski.hr