Slikoviti nizozemski grad popločenih ulica i srednjovjekovnih lukova u utorak obilježava 25. godišnjicu europskog sporazuma koji nosi njegovo ime, u rijetkom znaku optimizma i nade usred jačanja euroskepticizma diljem kontinenta.

Stisnut između belgijskog Liegea i njemačkog Aachena, Maastricht je prije četvrt stoljeća svjedočio rađanju odvažnog plana integracije europskih zemalja u jednu uniju.

Cijeli grad je 7. veljače 1992. bio euforičan, prisjeća se Theo Bovens, čelnik pokrajine Limburg.

“Mogli ste opipati proeuropsku atmosferu”, rekao je.

“Svaka trgovačka ulica je bila povezana s nekom zemljom, jedna s Belgijom, druga s Njemačkom, treća s Britanijom i tako dalje. Vlasnici su trgovine ukrašavali njihovim zastavama i robom”, priča Bovens.

Toga dana su čelnici 12 zemalja Europske ekonomske zajednice u novoj zgradi pokrajinske vlade na rijeci Meuse potpisali Mastriški sporazum kojim su udareni temelji današnjoj Europskoj uniji i jedinstvenoj valuti euru.

Dvadeset i pet godina poslije, nakon dužničke krize u eurozoni i golemog imigracijskog vala koji su uzdrmali te temelje, Maastricht i njegovih 120 tisuća stanovnika osjećaju da grad ima vitalnu, čak egizstencijalnu ulogu.

“Mislim da moramo pokušati ponovo razbuktati tu iskru, koja je još ovdje, i zajamčiti da je europski san koji smo sanjali prije 25 godina i dalje san, a ne noćna mora od koje svi strahujemo”, rekla je mastriška gradonačelnica Annemarie Penn-te Strake.

Mjesne vlasti pozivaju na povratak ideala i vrijednosti utkanih u taj sporazum, od kojeg se, strahuju, previše članica EU-a udaljilo.

Smješten na tromeđi Belgije, Njemačke i Nizozemske, Maastricht i pokrajina Limbur uskoro će u Bruxelles poslati program ideja o rekonstrukciji i revitalizaciji Europske unije, koje su plod jednogodišnje javne rasprave u tom kraju.

“Ne treba nam manje Europe”, rekao je Bovens parafrazirajući riječi nekih europskih lidera. “Treba nam druga Europa”.

Na mastriškom glavnom trgu, gdje se u ovo doba miješaju mirisi uštipaka i pečene piletine, svira karnevalska glazba i čuju se različiti jezici, mještani i dalje imaju vjere u Europu.

“Kad vidim sve promjene u SAD-u, mislim da je dobro što europski san još postoji”, kaže 25-godišnji prodavač Fabien Ruiter.

Onima koji bi se htjeli skloniti iza vlastitih granica, 19-godišnja Esmee poručuje da će “migracije biti problem bez obzira jeste li u EU ili izvan”.

Stvaranje puta prema jačoj EU uistinu je težak zadatak u “ovoj Europi koja je veća, ali i s više podjela”, tvrdi Sophie Vanhoonacker sa sveučilišta u Maastrichtu.

“Politički lideri moraju podmetnuti leđa i preuzeti odgovornost, ali nisam sigurna hoće li”, dodala je.

Istu dilemu imali su njihovi prethodnici 1992. godine, u doba nesigurnosti izazvane raspadom Sovjetskog Saveza, ali su se odvažili na pozitivan i hrabar plan.

Njihov san, 25 godina kasnije, u velikoj je opasnosti.

“Ključ za oporavak nije u Bruxellesu, ključ je u zemljama članicama”, naglašava Vanhoonacker.

(Hina)

fah